Nesavršena Eva - Tijana Mandić i Svetlana Đokić

Tko je žena?

Najsvetija uloga ili prokletstvo jednog bića?

Borac koji ne odustaje ili prilagodljiva prilika u neprilikama života?

Promatranje žene postalo je iskustvena senzacija. Žena neprimjetno postaje senzacija divljenja ili senzacija sputavanja i poniženja, uz pitanje koja je zapravo ženina uloga u današnjem svijetu. Kad sagledamo situacije u kojima se žena nalazi, pitamo se ima li te uloge uopće i je li žena vidljiva i stvarna ili je žena iz sjene koja zadovoljava senzacije ovog svijeta samo kako bi postala vidljiva, primijećena i, na kraju, viđena.

Žene u današnjem svijetu, posebice u vremenu modernizacije i internetske komunikacije, postaju toliko fluidno prilagodljive da se ponekad počinju zbunjeno odnositi prema normama koje su iz normalne sfere prerasle u nenormalnu i krajnje neprirodnu. Bez obzira na to što osjećaju da nešto nije u redu, počinju sebe uvjeravati da je to sasvim normalno i da tako treba biti. A o stereotipu normalnoga može se gledati iz različitih kutova.

Tuče te? – Da. Ali takav je.

Boli li te? – Da. Možda malo. Može se izdržati.

Želiš li to? – Ne, ali što mi drugo preostaje?

Možeš li to? – Ne, ali tko me pita?

Pitamo se koliko se danas žena prilagođava, ne iz minute u minutu, nego iz sekunde u sekundu, svemu što joj se nudi i što smatra ispravnim, iako je ta ispravnost nekompatibilna s njezinim bićem?

Knjiga „Nesavršena Eva” Tijane Mandić i Svetlane Đokić vrlo je slojevit, a tako jednostavan prikaz ženina bića, od postanka do danas. Ona osvještava koliko zapravo ima likova Eve kojih nismo ni svjesni. Ti likovi žena prolaze pored nas kao da se podrazumijeva da baš tako trebaju živjeti, a one se zapravo, uslijed nametnutih potreba, nastoje prilagoditi i zadovoljiti svoju jedinu, možda i nesvjesnu, potrebu – pripadati i biti shvaćene.

Riječi koje koriste autorice riječi su koje svaka žena treba pročitati, čuti svojim unutarnjim glasom i osloboditi se okova koje je sama, svjesno ili nesvjesno, tijekom života stavila na svoje ruke. U svijetu ovih dviju autorica žena je plemenito i prekrasno biće koje ima pravo biti svoja u svojoj unikatnosti i profinjenosti, kao i u želji da je se gleda s divljenjem i uvažavanjem. Žena je jaka, ali i iznimno bogata svojom senzornošću, empatijom i mnogostrukim ulogama. Malo tko može učiniti toliko mnogo za jedan život kao žena.

Svaka Eva koja se pojavljuje u knjizi unikatna je, jedinstvena, sposobna i potrebna u ovom svijetu. U toj raznolikosti svaka Eva ima svoju svrhu. Kada žena dokuči vlastitu svrhu, svijet može osvajati spontanije, pitomije i vedrije. Težina ne mora biti isto što i odgovornost, niti odgovornost mora uvijek biti težina. Ponekad težina može biti odgovor na rast. A svaka Eva raste na svoj autentičan način.

Svaka žena pozvana je otplesati koreografiju života. U toj koreografiji treba biti nježna prema sebi i istinski razumjeti što to znači. Potrebno je da u nekim situacijama svlada sebe i svoje krive porive kako bi znala postaviti granice i time spriječila da se osjeća ugroženo, izigrano i razočarano te da tako postane strana sebi. Ne drugima, nego sebi.

Plesati ples života sa strancem neće biti izazov, nego snalaženje u toj koreografiji. Žena nije stvorena da bi se saplitala o vlastite noge. Mora biti svjesna svoje gracioznosti i sjaja svoga bića.