Apsolutni sluh - dar ili prokletstvo?

Jeste li ikada čuli ili vidjeli osobu koja bez pogreške i zvučnog oslonca  ponudi nepogrešivu izvedbu? Jeste li čuli za pjevače i skladatelje kojima glazbena podloga nije bila potrebna, a ostvarili su sjajne rezultate? Ako jeste, sigurno ste se zapitali koja je tajna njihove genijalnosti. Odgovor je jednostavan - apsolutni sluh. 

Gotovo trećinu podataka iz okoline čovjek usvaja sluhom. Dijete u majčinoj utrobi (od 5. mjeseca prenatalnog razvoja) preko pupkovine uspješno razlikuje majčin i očev glas. Kako bismo uočili različite oblike pojava zdravog sluha, pobliže ćemo ih definirati. U ovisnosti na osjetilnost pri podražajnim reakcijama i mogućnosti glazbene intonacije, glazbeni sluh dijelimo u dvije osnovne kategorije - relativni i apsolutni sluh.

Relativni glazbeni sluh je prirođena karakteristika svake osobe redovitog razvoja bez obzira na stupanj glazbenog obrazovanja. Omogućuje slušatelju reproducirati melodiju ili zvuk isključivo uz glazbenu pratnju (s većim ili manjim pogreškama pri izvedbi). Ako se osoba relativnog glazbenog sluha odluči na vježbu slušne percepcije i glazbeno obrazovanje, njezine interpretativne i auditivne sposobnosti mogu se još više razviti i poboljšati. Time, zbog izrazite vježbe relativni glazbeni sluh postaje blizak apsolutnom sluhu, ali nikada njemu posve jednak. 

    Apsolutni sluh je vrsta glazbenog sluha koja omogućuje besprijekornu i čistu intonaciju, no bez instrumentalne podloge. Ova sposobnost je prirođena i jako rijetka. Istraživanja pokazuju kako apsolutni sluh ima tek mali dio populacije svjetskog stanovništva (oko 0.01%). Gotovo polovina osoba s apsolutnim sluhom ne mora biti glazbeno obrazovana što govori u prilog rijetkosti ove pojave. Pretpostavlja se kako ribe, dupini i djeca u majčinoj utrobi imaju apsolutni sluh. Za većinu osoba takva se sposobnost gubi dolaskom na svijet. 

Potkategorije pasivnog i aktivnog sluha 

Dok za relativni glazbeni sluh nema preciznih podjela, apsolutni sluh dijeli se u dvije potkategorije:  pasivni i aktivni glazbeni sluh. 

    Kod pasivnog glazbenog sluha, osoba   bez pogreške čuje tonove, melodiju ili akorde, ali ih ne može proizvesti glasom. Kod aktivnog apsolutnog sluha, osoba može proizvesti glasom sve ono što čuje. Stupanj i kvaliteta diferencijacije ovisi o potrebi angažmana i raspoloženju apsolutnog slušaća. Neki su slušatelji fokusirani isključivo na glazbeni zvuk, dok drugi uz glazbu mogu čuti frekvencije kucanja rukom ili zvukove iz prirode te ih definirati kao konkretan glazbeni ton. 

Poznati glazbenici s apsolutnim sluhom 

I kroz glazbenu povijest pojavile su se osobe koje se mogu ponositi tim rijetkom darom. Među skladateljima tu su svakako: Wofgang Amadeus Mozart, Ludwig van Beethoven, Bedřich Smetana. Zahvaljujući apsolutnom sluhu, Smetana i Beethoven mogli su skladati unatoč gluhoći!

Među pjevačima svakako se ističu Ella Fitzgerlad i Frank Sinatra.  Danas je apsolutni sluh također rijetka pojava. Prije godinu dana pojavila se reportaža o dječaku Marku Živkoviću iz Beograda kojega su novinari opisali kao „čudo od djeteta s apsolutnim sluhom.“

Bez daha ostavlja i slučaj glazbenice Alenke Milano koja djeluje kao studijski back vokal, prof. glazbe i slobodni aranžer.  Osobama s apsolutnim sluhom preporučuje ustrajnu svakodnevnu vježbu i stalan rad te učenje glazbe apsolutnom metodom.

I na kraju...

Apsolutni sluh jest blagoslov i odgovornost za osobe koje ga posjeduju, ali i poziv okolini na brigu za očuvanje glazbenika i glazbene profesije kao vrijednog kulturnog identiteta. Osim glazbe apsolutni sluh proučavaju i discipline: razvojna psihologija, prenatalna dijagnostika, biologija, akustika.

     Vjerujemo kako će ovaj članak probuditi u vama želju za otkrićem glazbenog svijeta i dubljeg zanimanja za ovu pojavu. Nadamo se kako će ovaj članak biti malen, ali vrijedan korak za pomoć u otkrivanju ove zagonetke. Na tom putu želimo vam puno uspjeha!

Za Baglamu piše: Lucija Hrstić, profesorica glazbe