Obrazovanje i pismenost u današnjem svijetu moraju ići ruku pod ruku. Živjeti u vremenu koje obilato znanjem, znanstvenim postignućima, novim otkrićima i mogućnostima rada na sebi, a ne iskoristi ti ih, bilo bi sramota za jednog čovjeka koji s kreće u tom istom obrazovanom društvu ili čak prenosti znanja na druge. Dokaz koliko trebemo raditi na sebi, nakon završetog fakulteta ili nekog drugog obrazovanog stupnja, leži i u razgovoru kojeg je Baglamica vodila s prekrasnom profesoricom Merlinom Curić.
 |
- Da, svijet je pozornica na kojoj se izvodi najčudesnija predstava nazvana Život u kojoj svi imamo ulogu. Merlina, kada nije profesorica, onda ima ulogu kćerke, unuke, djevojke, prijateljice; Merlina na prvi pogled djeluje hladno, ali je zapravo jedno empatično i susretljivo biće koje nastoji sve svoje uloge odigrati maestralno.
Predajete maternji jezik. Nažalost, vjerovatno zbog svoje ograničene svijesti, neki ljudi ne priznaju bosanski jezik. Kolika je važnost maternjeg jezika i kako biste ga Vi definirali kroz b/h/s formulu?
- Trenutno radim kao prof. bosanskog jezika i književnosti u SMŠ „Zijah Dizdarević“ u Fojnici. Iako je osnovna funkcija jezika da bude predmetom komunikacije i u službi društva, već se u Vašem pitanju vidi da je njegova izvanjezička stvarnost drugačija te da je veoma često predmetom segregacije. O jeziku raspravljaju i imaju stav lingvisti, ali i nelingvisti (na šta se ima pravo i što je u konačnici dobro, jer se pokazuje svjesnost važnosti jezika kao nacionalne kategorije). No, jezik često postaje oružjem političkih i drugih ideologija. Jezik je živa materija koja se vremenom mijenja, prilagođava i živi onoliko koliko ga upotrebom korisnici održavaju na životu. Dakle, sasvim je prirodno da jezici žive i izumiru. Imamo sreću da živimo u državi raznolikosti, ali nesreća je ta što raznolikost ne doživljavamo kao bogatstvo nego kao prijetnju. Narativ negiranja bosanskog jezika je stara praksa i rekla bih da je takav narativ apsurdan, patološki i potpuni nonsens. Bosanski jezik je neosporiva lingvistička činjenica.
Svaki jezik je jednako važan, a važnost maternjeg jezika je ta da je on identifikacija osobe sa državom u kojoj živi, sa historijom, sa korijenima, sa prethodnim generacijama, ali i ono što ostavljamo kao trajni simbol postojanja budućim naraštajima. Maternji jezik nas povezuje sa našom prošlošću, sadašnjoću i budućnošću. U konotativnom smislu on je bitan kao majka djetetu, kao domovina čovjeku i zato je jako bitno da njegujemo maternji jezik i ne dopustimo narušavanje njegovog integriteta ni u kojem smislu.
 |
| Predavanje u TC Yunus Emre |
Vjerovatno ste se susreli sa izjavama kako bosanski jezik ne postoji. Po čemu je on nepostojeći?
- Mislim da je negiranje bosanskog jezika samo medij za negiranje opstojnosti naroda koji njime govori i same naše države. Kontinuiranost u postojanju bosanskog jezika i njegova autentičnost evidentna je u historijskim dokumentima još od srednjovjekovlja, na stećcima, u narodnoj književnosti i drugoj pisanoj književnosti u širem smislu. Konstantin Filozof u svome djelu „Skazanie izjavljenno o pismeneh“ spominje bosanski jezik, ninski biskup je u 16. st. pisao fra J. Arsenigu, kako navodi, bosanskim jezikom. Svoj jezik su bosanskim nazivali i bosanski franjevci Matija Divković, Stjepan Margitić, Ivan Frano Jukić, a fra Pavle Dragičević je pisao da u Bosni svećenici vjerske obrede ispomažu na bosanskom jeziku, prvi gramatičar Bartol Kašić se zalagao za bosanski jezik, isusovac Jakov Mikalja u predgovoru svoje knjige „Blago jezika slovinskoga“ navodi bosanski jezik kao najljepši, Alberto Fortis, koji je prvi zabilježio najljepšu bošnjačku baladu „Hasanaginicu“, jezik Morlaka naziva bosanskim. Prvi tursko-bosanski rječnik „Potur-Šahidija“ („Makbuli-arif“) iz 1631. godine je jedan od najstarijih rječnika na južnoslavenskom prostoru, najstarija gramatika na našim prostorima je upravo „Gramatika bosanskoga jezika“ nepotpisanog Frane Vuletića. Kasnije će jezički model bosanskog jezika biti uzet i kao osnova zajedničkog jezika koja najbolje oslikava ideju ilirskog jedinstva. Svi koje sam navela i mnogi drugi su izgradili ubjedljiv historijski dokaz postojanja bosanskog jezika tako da ja njegovu nepostojanost u jezičkom smislu ne vidim i svako osporavanje bosanskog jezika nenaučno.
 |
| Franjevački samostan Fojnica |
Budući da predajete u srednjoj školi, kako dopirete do svojih učenika?
- Danas raditi kao prosvjetni radnik predstavlja posebnu vrstu izazova. Razvojem digitalnih tehnologija pristup knjizi i obavezi učenja je mnogo drugačiji od onog vremena kada sam ja bila u učeničkoj klupi. Iako sam profesorica koja se još uvijek usavršava, nastojim da primijenim recept za uspjeh iskusnijih kolegica uz neke manje prilagodbe. Kao što smo na početku intervjua govorile da na ovoj pozornici svi imaju ulogu, to primjenjujem i u učionici. Nastojim osloboditi učenike straha od pogrešnog odgovora, naročito kada se radi nova lekcija ili interpretacija književnog djela. Pogrešnih odgovora tada nema. Na taj način ih podstičem da mi daju povratnu informaciju, kritički promišljaju, a ujedno mi ukazuju na ono što su manje razumjeli kako bih taj dio dodatno pojasnila. Do sada se pokazalo kao dobra praksa. Učionica je sigurno mjesto u kojem se učenici tretiraju kao subjekti nastave koji bez straha iznose svoje mišljenje i razvijaju se kao individue.
 |
| Posjet Beogradu |
Kojim sredstvima budite želju za čitanjem, pisanjem i pravilnim izražavanjem, budući da novije generacije provode dosta vremena u online svijetu?
- Razvoj tehnologije nametnuo je školi potrebu brzog prilagođavanja. Digitalne tehnologije i online svijet ne možemo ostavljati na margini i sigurno je da će se nastavni program u skorijoj budućnosti morati na neki način prilagoditi modernom svijetu. Trend (ne)čitanja globalni je problem, ne samo u učionici. Probuditi ljubav za pisanom riječju srednjoškolcu je poprilično zahtjevan zadatak, posebno ako se prepusti samo profesorima jezika. Nastojim da s njima razgovaram na temu važnosti čitanja, razgovaramo o tome kako je znanje moć, a da do znanja dolaze čitanjem. Nije neobično i da se nešto iskarikira kako bi im se približila važnost čitanja kvalitetnog sadržaja.
Iz Vaše persprektive profesora, je li teško raditi s današnjim generacijama?
- Kada bih uporedila moje prve časove s ove strane stola prije devet godina i sada, rekla bih da je izazovnije. Sigurno je da je u svakom vremenu, „starom“, „novom“, „nadolazećem“ prosvjetni radnik društveni heroj.
 |
| Dan državnosti Bosne i Hercegovine |
Slažete li se s idejom da se i profesor, kao i njegove metode predavanja, trebaju mijenjati u skladu s vremenom?
Da. Važno je držati korak s vremenom, uvidjeti potrebe svake generacije koja dolazi u klupe. Naš poziv svakako zahtijeva cjeloživotno učenje, tako da nam prilagodba nije stran pojam.
Jezik je živa materija. Jesu li profesori otvoreni za promjene?
- Kako moramo pratiti razvoj tehnologije, na isti način moramo pratiti i razvoj standardnog jezika. Jezičke promjene su neminovne, ali nije dobro siliti jezik da se mijenja po svaku cijenu. Važno je pratiti promjene, raspravljati o istim i nastojati ih usvajati. Profesori jezika su uvijek otvoreni za takav vid rasprava.
 |
| Takmičenje u Goraždu |
Ružno je pomisliti da postoje krivci za današnju polupismenost. No, možemo li zaključiti tko snosi odgovornost za to? Jesu li krivi profesori zbog svoječeste nemarnosti, ili ljudi koji ne rade na sebi, ili je krivica podjednaka?
- Problem nepismenosti izravno jeste problem učenih ljudi i ljudi koji rade u medijima. Društvene mreže su vrsta novog javnog prostora u kojem je jedini uslov za ulazak u komunikaciju posjedovanje tehnologije i volja/želja za komunikacijom u tom prostoru, nije potrebno posjedovati nikakve kompetencije, uključujući i jezik što dovodi do snižavanja svih standarda komunikacije, etičkih i estetskih. Kako je online svijet, svijet u kojem njegovi najvjerniji konzumenti (čitaj srednjoškolsci) provode najveći dio dana, nije neobično da se udaljavaju od standarda bosanskog jezika i da sve češće koriste jezik društvenih mreža.
Na koji način bi jedan profesor jezika trebao biti motiviran za poboljšanje svojega rada, a da se ne radi o materijalnoj satisfakciji?
- Čvrsto vjerujem da ovaj poziv motivisano može raditi samo onaj ko ga zaista voli i živi. Biti profesor je najizazovniji, najodgovorniji poziv, ali je u isto vrijeme i najljepši. Neophodno je konstantno iznalaziti načine za što bolji i produktivniji rad, ali kada se radi s ljubavlju, ništa nije teško. Uviđanjem da sam uspjela prenijeti znanje koje sam željela čini me motivisanom i zadovoljnom. Ono što je demotivirajuće je odnos drugih prema prosvjetnim radnicima kao onima koji „se samo šetaju s dnevnikom“.
 |
| Posjet Tuzli |
Vječiti problem za profesora i za učenika su lektire. Kako animirati učenike na čitanje i koliko je neophodno držati se starih metoda provjere pročitane lektire?
- Djelomično sam na ovo pitanje već odgovorila. Dotakla bih se još tradicionalnih metoda rada koje nisu nužno loše kao što ni nove nisu nužno dobre. Odmakla sam se od tradicionalnog u smislu da učenici ne moraju imati svesku za lektiru i pisati kratke sadržaje. Važnost vođenja bilješki uviđaju sami i vode ih interno za sebe kako bi se po potrebi mogli podsjetiti. Časove lektire nastojim pretvoriti u rasprave na konkretne probleme izvučene iz određenog književnog djela. Nakon takvih časova kod učenika je vidljivo zadovoljstvo.
Koliko je važna suradnja bibliotekara i profesora maternjeg jezika? U oba slučaja se nešto treba pročitati.
Kada smo razgovarale ne temu ljubavi prema pisanoj riječi, naglasila sam da taj zadatak postaje težak kada se prepusti samo profesorima jezika. Problem (ne)čitanja i tretiranja čitanja kao gubitka vremena je problem svih profesora, bibliotekara, ali i roditelja. Kako motivisati dijete da čita ako to dijete nije vidjelo svoje roditelje da nekad uzmu čitati knjigu, profesora da u ruci ima knjigu koja nije iz područja njegovog predmeta, ako bibliotekara nisu zatekli s otvorenom knjigom... Motivisan bibliotekar je ključni resurs školske biblioteke i izravni partner u nastavi.
 |
| Posjet Tuzli |
Na koji način bi bibliotekari i profesori maternjeg jezika mogli surađivati?
Saradnja bi, pored organizacije školske lektire, mogla da se realizuje preko različitih tematskih radionica za učenike koje bi zajedno osmislili profesor maternjeg jezika i bibliotekar (npr. obilježavanje godišnjica rođenja utjecajnih književnika, radionice pisanja pjesama, pisanja kratkih priča, radionice na kojima će raditi na razvijanju komunikacijskih vještina). Mislim da je preko ovakvog vida saradnje moguće učenicima približiti pisanu riječ. Također bi se moglo raditi na razvijanju svijesti o važnosti biblioteka tako što bi se djeci omogućio prostor biblioteke za učenje i istraživanje ili za volonterski rad s bibliotekarom.
Koju biste misao izdvojili, a koja bi bila poruka čitateljima Baglamice?
Izdvojila bih misao jednog od meni najdražih i sigurno jednog od najboljih bosanskohercegovačkih književnika, Dževada Karahasana, koja će ujedno biti i poruka čitaocima Baglamice. Prof. Zerdo, hvala Vam na pozivu i prijatnom razgovoru.
Govorio je da čovjek od svog života mora nešto napraviti, neće biti da nas je Stvoritelj postavio u Svoj svijet da bismo ga ukrasili, jer ima, ruku na srce, i ljepših stvari i pojava od čovjeka. Jasno je da nas je On pozvao s nekim zadatkom, radi neke svrhe koju moramo ispuniti, i to svakog od nas pojedinačno. Zato se pitaj za šta si i koja bi to mogla biti tvoja svrha. Blago tebi ako na ovom svijetu možeš boraviti kao da si već umro, miran i sabran, sav posvećen onom važnom i neprolaznom. Ali je malo takvih, čak ni njima ne polazi baš uvijek za rukom da skrenu pogled s pojava ovog svijeta na ono neprolazno. Ako ne možeš kao oni, a ne možeš, jer nisi ti princ Sejdi, ti se posveti ljudima s kojima ti je živjeti i zarađuj sevape na njima, širi ljubav svijetom, pravi se da služiš bližnjem svome. Ako ne možeš ni to, a ne možeš, jer nisi ti dovoljno pametan da bi shvatio kako sebi služiš šta god da radiš, ti se odaj fukarskim radostima pa skupljaj i štedi novac. Zarađuj i skupljaj blaga ovog svijeta, brate moj Sali, sabiri bogatstva i troši ih na dobro, i to je neka svrha. A ako ni to ne možeš, ti samo zarađuj i skupljaj, naći će se već neko da to potroši na dobro ili na zlo; skupljaj, gomilaj i štedi: koliko god da je fukarska, i to je neka radost i svrha, pa se ti zato posveti tome da je ostvariš. Napravi nešto od svog života, posveti se tome, ali se zaista posveti. Sjeme smrti, Dž. Karahasan
Primjedbe
Objavi komentar