Često nismo svjesni okruženja u kojem živimo, ali ni ljudi koji čine to okruženje. Toliko je talenata, posebnih osoba i divnih bića, ali kao da se skriju i tek nakon nekog perioda odvaže hrabro pokazati svoje istinske korake utabavajući put u umjetnosti, glazbi ili nekom književnom izričaju.
Među mladima se krije mnogo bisera, neotkrivenih talenata i onih s velikim željama i ljubavlju prema umjetnosti, a kojima treba samo mali poticaj kako bi se popeli na vrh vlastitoga uspjeha. Semra je jedan bisera koji posebno želi zasjati u ovom svijetu. Kako i na koji način otkrijte u nastavku razgovora.
1. Studentica ste Prava. Ali tko je Semra Bukva u svom skrivenom okruženju?
Osim što sam studentica Prava, naravno, bivša učenica Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, pjesnikinja sam, volonterka i najmanje poznato javnosti je da sam autor-izdavač svoje knjige.
Mislim da sam osoba sa jakim emocijama. Smatram da na poseban način gledam na život, svijet, ljude, vrijeme... U mom životu postoje, pa može se reći, dijametralno suprotni afiniteti, prema pravu i prema umjetnosti. Kažem dijametralno suprotni afiniteti jer pravo ostavlja emocije po strani i vodi se razumom, dok umjetnost baš i kreiraju emocije ne mareći toliko za razumom.
2. Završili ste Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom a onda se odlučili koračati putem prava. Zašto ste se opredijelili na ovaj poziv?
Dugo sam razmišljala da li da upišem književnost ili pravo, međutim odlučila sam se za pravo zato što književnošću se mogu baviti iako se striktno ne budem fakultetski obrazovala za to, a pravo...pravo je prvi izbor jer smatram da ova zemlja, Bosna i Hercegovina, nosi teško breme urušenog sistema. Ja kao mlada osoba želim to da promjenim i da radim na boljem sutra za sve nas, a prva stepenica do toga je upravo pravno se obrazovati i baviti se pravom.
3. Vrlo ste humana osoba. Koliko humanost možete povezati s pravom kao pozivom?
Hvala Vam na tom komplimentu. Smatram da humanost jeste pozitivna ljudska osobina, a pravo čovjeka je da i drugi ljudi prema njemu budu humani. Zato i postoje ljudska prava i slobode. Pravo itekako u sebi nosi crte izražavanja humanosti.
4. Kada ste prvi put krenuli u svijet umjetnosti i književnosti?
Prvi put sam krenula u svijet umjetnosti, čini mi se, 2016./2017. kada sam napisala svoju prvu pjesmu Ljubav koju sam i izvodila na GVEG-u (Gimnazijska večer glazbe) u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji iste godine.
5. Postoji li neka osoba iz svijeta književnosti koja Vas posebno nadahnjuje?
Postoje određeni pisci koje ja volim. Iva Kostov je jedna od njih. Volim njene stihove. Ali svoju inspiraciju i nadahnuće pronalazim u svom životu lišena bilo kakvog „uzora“.
6. Pišete pjesme. Zašto ste se odlučili na takav oblik izražavanja?
Razloga je više, ali ja ću navesti neke od njih. Pjesma je najbolji oblik izražavanja kada ne možemo ili ne smijemo da drugačije iskažemo emocije. Pjesma je vječna, ona ostaje i kada sve ode. I smatram da ko god je inspiracija umjetnika živi vječno u pjesmi i u stihovima.
7. Odakle dolazi nadahnuće za Vaš rad?
U svom životu srećem mnoge ljude. Neki ljudi su mi inspirativni, neki ne. Najveća inspiracija su mi ljudi i oni osjećaji koji oni probude, prouzrokuju u meni. To mogu biti i pozitivni i negativni osjećaji. Priroda je inspiracija i sve oko nas. I svaki dan je jedna inspiracija. Također, ponekad i riječi mogu biti inspirativne.
8. Danas smo okruženi modernim i suvremenim metodama komunikacije, ali ljudi svejedno ostaju distancirani jedni od drugih. Možemo li knjigom približiti sebe drugima ili jedne drugima?
Naravno da možemo i to je moguće, ali bih istakla kako se danas vrlo malo knjige čitaju, generalno, malo se ocijeni i književnost kao umjetnost. Tehnologija, novi način komunikacije su jesu u velikoj mjeri unaprijedili čovjeka i život, ali i unazadili po pitanju međuljudskih odnosa i bliskosti među ljudima. Ljudima to nedostaje, a to sam uvidjela kada sam prije nekoliko godina u jednoj grupi pokrenula projekat razmjene pisama putem pošte.
9. Djevojka sa ružom u kosi je Vaša prva knjiga. Kako je tekao proces nastajanja?
Djevojka s ružom u kosi jeste moja prva objavljena knjiga koju sam izdala u štampanoj formi. Autorica sam također i romana Pod okriljem plavog neba koji sam napisala 2017. godine. Što se tiče procesa nastajanja knjige Djevojka s ružom u kosi, ideja o objavljivanju knjige je bila moja želja od ranije. Realizacija toga desila se kada sam skupila dovoljno sredstava za štampanje knjige. Nisam imala ničiju pomoć te sam sve uz Božiju pomoć postigla sama. Od finansiranja do samog promovisanja knjige. Impresum u mojoj knjizi je zaista neobičan; moju knjigu nije izdala izdavačka kuća, sama sam se prijavila u ISBN centar Nacionalne biblioteke u Sarajevu kao autor-izdavač, sama sam radila dizajn naslovnice... Tako da mogu reći da je put do realizacije ovog životnog projekta bio trnovit ali uspješan.
10. Zašto ste se odlučili na ovaj naziv knjige?
Pjesme koje pišem su dio mene i moje duše, stoga sam željela da knjiga nosi naziv Djevojka s ružom u kosi jer to je nešto karakteristično za mene. Ruža je moj zaštitni znak u potpunosti. Također, ruža kao motiv se provlači u mnogim pjesmama: Djevojka s ružom u kosi, Zbog tebe plakala je, Zbog mene si mrzio ruže i dr.
11. Koliko Vas osobno poznajem, uvijek ste imali poseban spisateljski izričaj. Hoćete li nastaviti u tom duhu i nastaviti iz sebe ostavljati vrijedne tragove?
Nadam se da hoću, voljela bih. Najvrjedniji trag smatram da je upravo to kada neko to prepozna kao vrijedano i zato sam Vam mnogo zahvalna. Trudit ću se da nastavim da pišem jer to što pišem osjećam, a i osjećam zato što pišem.
12. Koliko su mladi otvoreni i odvažni da naprave jedan iskorak kao što ste ga i Vi sami napravili?
Mislim da ću biti izričito subjektivna u odgovoru na ovo pitanje. Postoje mladi koji pišu pjesme, knjige, jeste da ih nema mnogo, ali postoje. Dakle, poznajem nekoliko mladih osoba koji su uspjeli, ali na sreću, oni su imali podršku iza sebe. Ja ne smatram da je objavljivanje knjige nešto nesvakidašnje danas, ali objaviti knjigu i imati samo Boga iza sebe je zaista smjelost. Tako da, ogromno olakšanje, svim mladima, jeste napraviti neki iskorak kada imamo podršku, stoga bi se mladi trebali više podržavati u tako pozitivnim stvarima kao što je umjetnost.
13. Je li književnost danas zapostavljena? Čitaju li mladi dovoljno? Jer za izdavanje knjige ipak su neophodna određena financijska sredstava.
Književnost je danas pristupačna, dostupna više nego ikada, ali tim više mnogo i zapostavljena. Mladi ne čitaju dovoljno knjige, mislim da je to globalni problem. Kroz knjigu se razvija svijest, emocije, naši svjetonazori, ukoliko ne čitamo i ne njegujemo to, postajemo mehanički ljudi jer smo lišeni emocija, empatije, osjećaja koju pronalazimo u knjigama. I ovdje bih naglasila da mislim na knjige kao knjige u štampanoj formi, nikako u elektronskoj.
14. Što biste na koncu poručili čitateljima Baglame?
Glavna poruka koju želim proučiti svim čitateljima Baglame jeste da vjeruju u svoje snove i da ih smatraju mogućim; jer ako ne vjerujemo u svoje snove oni i jesu nemogući jer mi, kao kreatori tih snova ne vjerujemo u njih. Tako da, treba vjerovati u svoje snove i ne povinovati se za stavovima, ukoliko ih ima, koji negativno djeluju na nas.
I trebamo biti sretni s onim što imamo, a ne nesretni s onim što nemamo.
MAJKA
Autorica: Semra Bukva
Svaka majka je posrednik između neba i zemaljskog svijeta.
Bog Svemogući udahne život u njeno tijelo i ona je ta koja taj život iznosi u teškim mukama i nesnosnim bolovima...
Ta divna žena radi ono što ne bi niko
Ona stavlja svoj kišobran iznad tebe da ne pokisneš ti
Ona ne spava dok ne bude sigurna da si ti zaspao
Majka je jedina žena, jedina osoba koja brine o tebi cijeli život
Ona je s tobom od tvog rođenja sve do smrti.
Ako umreš prije svoje majke
njena sjena postat će nevidljiva i jedna velika zlatna životna skluptura pretvorit će se u jedan bezvrijedni prah...
Toliko će je boljeti tvoj nestanak da će joj cijeli svijet, šaren i obojen biti ofarban u sivo...
Ako ona umre prije tvoje smrti
Svaki put kada čuješ riječ majka osjetit ćeš jaku bol u grudima
Svaki put kada pomisliš na majku
Tvoja suza bit će dosje ogromnog bola
Ali moraš znati jedno!
Da ne bi potpuno potonuo kao Titanik
Da ne bi mrtav živio
I da ne bi završio svoj život
Budi jak
Ona ti je poslala blagoslov za tvoj cijeli život
Ona ti je podarila život i ti ga moraš primiti kao najbolji dar ...
Ako nekad osjetiš tugu, a ona nije s tobom, pogledaj u nebo i pomoli se Bogu...
Da je pozdravi tamo gdje je ona
U toj tišini gdje boravi njena duša
I gdje vlada dobrota njenog srca!
VOLJELA SAM MORE U TVOJIM OČIMA
Autorica: Semra Bukva
Voljela sam more u tvojim očima
Tako snažno da
Ni sve kiše ni oluje
Nisu mogle da mi ga isprljaju.
Voljela sam more u tvojim očima
Toliko jako
Da sam sve oluje preživljavala na njegovim valovima
I sve plime i oseke koje nose ona jutra i one noći
Da sam tvoja
Ti bi bio moje more
Da sam tvoja
Ja nikada ne bih išla nigdje drugo na more
A znaš zašto?
Zato što bih svaki put kad bih te pogledala
Uplovila u svoje more u tvojim očima.
Čak i zimi.
ZBOG MENE SI MRZIO RUŽE
Autorica: Semra Bukva
Oduvijek, kao da sam znala da će ta crvena da ti sakrije svaku nijansu svjetlosti i da će da ti stoji mračnije od one crne. Oduvijek!
Da je nije bilo, ja ovu priču ne bih ni pričala!
Kome?
Ja...pišem samo ubogim sjenama jer si ti postao nedodirljiv čovjek. I drugačiji od drugih. I hladniji od hladnih. I pustiji od svih pustih.
Hoću da znaš, nisam rekla baš sve. Nisam ti spomenula da sam pripremala čas smiraja za tvoju ljutnju, da sam čuvala svoj inat kako bi se ti mogao poslužiti njime, pa i onaj minut više poklonila sam ti da bi ti mogao reći ono što ja nisam.
A ti... zbog mene sakrivao si suze jer junaci bijahu bez suze samo muškarci, smijao si se u inat svim pahuljama snježnim kada ti se njima smrzavalo srce, je l' te boljelo kada su padale na njeg'?
A ti zbog mene, mrzio si ruže...pa nisu trnja sa njih kriva što se ti ubodeš svaki put. Trnja samo čuvaju ružu...ti si već sačuvan, od nekog drugog.
Mrzio si ruže zbog mene...to je velik grijeh prema cijeloj otmjenoj biljnoj vrsti kao što je „rosa“.
Ova priča nema smisla, ako ti ne napišem kraj, a tako je to teško...beskraj s krajem. Neka bude to poruka tebi, tako ti crvene boje koja je zbog tebe tamnija od crne, ne mrzi ruže zbog mene, ako već ti milije da mrziš nego da voliš, mrzi mene zbog mene, a ruže voli kao uspomenu koja boli više nego stotinu njenih trnja, a ta bol ipak manja je nego mi poslije nas.
NAJGORA
Autorica: Semra Bukva
Moje pjesme nemaju slike lirske
One nisu ukrašene zlatnim slovima, ljepotom i mladošću
Zgažene su one nezamislivim bolom i neprolaznim tugama
Što se meni baš kao moru talasi čine bliske
Te tužne pjesme ne pričaju idilične živote ljudi
Onih koji pokušavaju živote, crne živote pretvarati u bijele
I prkose svim pravilima i zavrijeđenim strukturama
A onaj što pokušava da u njima razumije neproživljeno bi da ih kudi
Najgora pjesnikinja...
Svoje strahove uvlačim kroz stihove pod kožu drugih
Osjećam svaki žilet u venama i bol ludih...
Boli li vas onda sva smrt života?
Stvarnost svakog tužnog pogleda...trnje i golgota
U mojim pjesmama života ne sviče sunce...ono zalazi
U mojim pjesmama ne niče cvijeće , ono vene...
Najgora...
A šta ste vi, svi oni koji čitate ovo?
Dobri jer ne razumijete
Odlični jer ne poznajete
Predivni jer čitate a ne osjećate
Najgore- rat emocija u veličanstvenim košmarima.
Primjedbe
Objavi komentar