Postanak... Blank... Život... Blank... Čovjek... Blank... Besmisao... Blank... Ljubav... Blank... Postojanje... Blank... Odlazak... Blank... Početak... Blank... Kraj... Blank...
Između dva života
Tronoga mačka ulovila je noćnog leptira. Oboje se grčevito bore. Mačka da zadovolji instiktivne apetite a leptir instinktivni ostanak na životu. Pitanje postojanja nije odraz suptilnosti, nego surove borbe za dominacijom. Jer onaj koji je jači, možda i preživi. Ili je slika drugačija. Obratna. Onaj koji je uporniji, možda preživi. Možda. Feđa ostavlja prostor odgovoru na ovo pitanje služeći se instiktom kojeg čovjek pali kao sijalice. I onda kada se najmanje nada, pregori ili zasvijetli. Feđa je kroz svoj život svijetlio, pregarao, izgarao s drugima za druge. Nesebično darivao sebe ostavljajući se u besmislu smisla, u slojevima i rascjepima, krećući se poput vode koju vjetar goni. Nikada u istom pravcu. Nikada istim putem. I ne boji se lomiti, slomiti, biti ranjiv, izranjen. I nastavlja to činiti u beskrajnom sebedarju. Onom sebedarju kojeg moraš naučiti živjeti bez žaljenja i želje za uzvratom.
I dok se s jedne strane grčevito bori protiv idealizacije sramotnog poniženja ljudske vrste, koju izaziva ista ta ljudska vrsta uvjerena u pravičnost događaja i njegova ishoda, s druge strane odlučuje napustiti ideal besmrtnosti fiktivnog oslobođenja, radeći ono što najbolje zna a da ni sam toga nije svjestan - glumeći stvarnost kontradiktornog događaja. Feđa napušta igru ''Mi protiv njih, oni protiv nas, svi protiv svih''. Stvarnost njegova uma je drugačija, dok napuknuta zbilja ostaje mutiti vode novog vremena. Ovog kojeg sad svi bezglavi živimo.
Prekretnica - pacifista protiv neukog sebeljublja
Rekli bi kako je uobičajen proces rasta stepenasto kretanje kroz život. Rodiš se, hodaš, rasteš, krećeš se, školuješ, istražuješ, živiš pod kupolom i zaštitom roditelja/staratelja/bližnjih, zaljubiš se, odljubiš, radiš, ne radiš, studiraš, cirkuliraš, pulsiraš... Sasvim je normalno kretati se kroz život i bez ustaljene kronologije koju je nametnulo društvo bez slobode. To se zove bivstvovanje u pulsaciji adrenalinskih prekretnica. I to ne može svatko. Taj dar dobio je Feđa. Zašto? Jer ga je mogao podnijeti, ne žaleći se na težinu gubitka koju je svaka prekretnica donosila sa sobom. I onda kada je bio na dobitku činilo se kao da ne mari za njim jer je svjestan da tu ne završava njegovo postojanje, nego počinje izazov još jedne prekretnice u prekretnici. Ne znam je li se pitao zašto se to dešava jer je djelovao brže od samog razvoja događaja. Tumačenje njegovih postupaka gnusan je čin sebeljublja slabih, neukih i mentalno nejakih ljudi. Njihova plitkoumna intimizacija s materijalizmom Feđu nije sputavala u činu spašavanja tuđih života. I dok ga osuđuju, on nastavlja djelovati. Jer vjeruje. Vjeruje u ispravnost svojih postupaka. I biva živi dokaz da kada radite ono što vrijedi nailazite na sijače mržnje proistekle iz ljubomore, zavisti, praznine, blijedosti, bijednog hvatanja za nit moralne horizontale, koja se prodaje za šaku jadnog postojanja u medijskom prostoru ljudske i mentalne opstrukcije. I nitko od njih ne misli na prolaznost ovozemnog kruga. Da, kruga. Feđa se tome nasmije i optimistično nasatvlja ljubiti svoje djelo u kojeg se zaljubljuje cijeli svijet. Zašto? Jer je došlo iz čista srca s namjerom rođenom u istinitoj ljubavi.
Let koji postaje stvarnost
Ne postoji zatočeništvo koje nas može usmrtiti sve dok je um slobodan. Samo u posjedovanju pune slobode možemo vjerovati u nemoguće. I činiti to isto. Da nije vjerovao, sanjao, tragao, činio nemoguće mogućim, Feđa nikad ne bi poletio. I vjerojatno ga nikad ne bismo vidjeli sretnog, kako u žirokopteru osvaja nebeska prostranstva. Feđa je uletio u rat sa samim sobom - pobijedio ga je; potukao se s ovisnošću - srušio ju je; gledao je smrt u oči - zagrlio ju je; borio se s bolešću - otjerao ju je; zaljubio se u čudo - učinio ga je stvarnim; želio je letjeti - poletio je.
Ne postoji nijedan trenutak Feđina života kojeg ne bi mogli promatrati kroz boje imaginacije i stvarnosti. One se prelijevaju u neopisive mogućnosti. Poticaj je sveprisutan. Kukavičluku nema mjesta. Kako kaže Tin Ujević - Za let si dušo stvorena!
P.S. I dok ovo pišem ne znam što je bilo s leptirom. Mačka je moja. Kućna.
Primjedbe
Objavi komentar