Visoko je mala čaršija. U njoj osjećate čudesnu energiju ljudi, doživljaji su isprepleteni s okusom novih emocija i često ne možete, bili stanovnik ili posjetitelj, ostati ravnodušni na ovaj grad. Obično se kaže kako su Visočani posebna vrsta ljudi. I jesu. Jer svaki u sebi nosi dio osobnosti koja ovu čaršiju čini unikatnom.
O tome nam svjedoči i djelovanje jednog posebnog čovjeka punog ideja, inicijatora, samozatajnog i tihog, a s druge strane progresivnog i upornog. Faruk Šahinović na prvi pogleda izgleda mistićno, kao da je došao iz nekog drugog kraja svijeta. Ali ako vas pusti i svoj svijet, onda ćete vidjeti polja upornosti, iznimno veliko srce, čovjeka puna ljubavi prema ljudima i mjestu gdje boravi. On uživa biti drugačiji u korist svih ljudi. Stoga je Baglama odlučila napraviti prvi korak i upoznati još mnogi ljudi s ovom unikatnom osobnosti i čovjekom čista srca i duše.
1. Mi koji živimo u Visokom na neki način znamo kada se spomene Vaše ime. Ali što bi Faruk rekao o sebi za one koji ga nikada nisu sreli ili upoznali?
Moram priznati da bih više volio da drugi kažu o meni. Ja mogu lagodnije pričati o svojim idejama, nego o samom sebi. Želim da moja djela, koja proizilaze iz ideje za ljepšim životom podijelim sa svojim sugradjanima. Neka ona govore o meni. Smatram da je to jedini ispravan suštinski odgovor.
Ali ukratko, o sebi mogu reći da sam dijete Visokog, koje je odraslo na ovim ulicama. Koji tačno zna kako grad diše. Rodio sam se u 1982. godine i najveći dio svog života sam proveo u Visokom. Odrastao sam u ulici 7.aprila (današnja Aleja), tako da je stadion bio moje igralište. Zbog te činjenice mogu reći da sam kao dijete trenirao sve sportove sa loptom. Počeo sam sa fudbalom, rukometom i završio na košarci, koju sam iskreno jedinu volio da treniram i igram. Osnovnu školu i gimnaziju završio sam u Visokom, studirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu i Bihaću. Veoma rano sam počeo da putujem po svijetu i da ga istražujem. Mogu reći da me to veoma oblikovalo u ovo ko sam danas. Svoja prva iskustva na putovanjima sam doživljavao, jer sam imao priliku da naučim esperanto jezik. Tako da me „esperanto svijet“ 1996. odveo u Sabadell (Španija), gdje sam sa grupom od dvadesetak djevojčica i dječaka iz Sarajeva boravio 21 dan. To putovanje mi je pomoglo da poslije rata, veoma brzo izadjem u svijet, da prepoznam i osjetim šta znači normalan život. Do tad nisam imao priliku da poredim i sa čim normalim, jer sam znao samo za ratni i poslijeratni život u Visokom. Nakon tog putovanja moja želja da istražujem i upoznajem svijet bivala je sve veća, da me čak ni dobijanje viza za odlazak u neku od europskih zemalja, nije usporavalo. Dok su mnogi iz moje generacije ljetovali po makarskoj rivijeri, ja sam štedio novce i putovao na esperanto kongrese po svijetu. Upravo to sjeme koje sam rano progutao, pomoglo mi je da shvatim ko sve živi na ovoj planeti. Zbog toga sam neizmjerno sretan i zahvalan što sam imao tu priliku da upoznam mnoge kulture, običaje kao i životni stil koji su živjeli tinejdžeri drugih zemalja. Sve to sto sam upijao godinama, formiralo me u ovo sto sam danas.
2. Vrlo ste strpljiva i uporna osoba. Odakle dolazi snaga i volja za promjene koje činite ili nastojite učiniti?
- Mislim da je to rezultat moje suštinske želje za boljim životom. I mišljenja sam da mnogi to žele, samo ne znaju kako da do toga dođu. Zaboravili smo da živimo na jednom malom prostoru i da jedni bez drugih ne možemo opstati. Namjera mi je da probudim onaj mali broj samosvjesnih pojedinaca, umnih, slobodnih ljudi, da se okupimo na jednom mjestu i aktivno učestvujemo u kreiranju zdravijeg ambijenta za život.
Snagu možemo da dobijamo jedni od drugih, ako smo svjesni da se zalažemo i borimo za jednaki cilj. U krugu sam ljudi gdje smo prepoznali jedni druge. Shvatili smo da težimo sličnim ciljevima i da koristimo identičan alat za ostvarenje istog. Altruizam je ono što nas vodi.
Snaga će uvijek doći od onih koji su slični vama.
3. Bosanskohercegovački karakter je težak i često nepromjenjive i neprilagodljive prirode. Kako se nosite s Vašim ciljevima kojima je temelj donošenje promjene? Osjećate li bol kada vidite otpor na vlastite ideje?
- To je poseban segment koji je duboko usađen u nama, a to je da smo teško promjenjivi. Mi ne vjerujemo da išta može biti bolje. Mi smo navikli da okolnosti koje nas zadese, kolika god da je bol i težina, mi ćemo iz nekog razloga tvrdoglavo da je nosimo sa sobom. Na nekom čudnom nivou, mi ni bol ne puštamo da ode od nas. Upravo zbog te svjesnosti o našem mentalitetu, spremio sam se da će ovaj put biti težak. On ne mora biti dug. Trajanje će da ovisi o našoj snazi da se organizujemo i djelujemo. Zaista želim da pokažem da se uz mali trud mogu uraditi velike stvari. Građani Visokog to zaista mogu vidjeti na našim ulicama, o angažmanu ljudi iz
Setup-a čiji sam član.
Ali ključno u tome je da vratimo samopouzdanje i odlučnost. Dakle, moja namjera je iskrena, na pravoj sam strani. To mi daje sigurnost za sve što će se desiti u budućnosti.
Ako me pitate za bol, da li me boli što neki građani Visokog ismijavaju i ogovaraju moje postupke, ne obazirem se na to. Ja sam sebe naučio da bol ne zadržim u sebi. Brzo je se riješim, jer sam svjestan da će ona biti uzrok moje slabosti.
Naučimo kako se rješavati tuge i prestanimo živjeti u strahu.
4. Vi zapažate detalje mimo kojih prolazi ostatak svijeta. Možete li reći kako imate posebnu percepciju ili samo gledate drugačije?
- Mogao bih to poistovjetiti sa budnosti. Detalji su ono što pravi razliku među nama. Da li ih primijetimo ili ne. Ono što primijetim kao propust društva, javno ga obznanim. Nazvao sam ga anomalijom u društvu. Hajdemo razgovarati o tome, hajdemo pričati o rješenjima. Mudrom i pametnom čovjeku treba mudar i pametan sagovornik. Mišljenja sam da trebamo javno razgovarati o stvarima koje nam smetaju, da bismo ih otklonili. Nekako se mučimo da doživimo zrelost u rasuđivanju i komuniciranju.
5. Kakvo je Vaše mišljenje o današnjem aktivizmu? Što je bio glavni poticajni okidač za Vas na djelovanje u tom području?
- Kroz život i moja putovanja, nekako sam se uvijek nalazio u društvu aktivista koji su učestvovali u razvoju svoje zajednice. Kao mlad čovjek sam uvidio da i u razvijenim zemljama Zapadne Europe, nije baš sve onako kako mi zamišljamo. Ima dosta propusta i u njihovom organizovanju društva, ali su u velikoj prednosti jer imaju kulturu društvenog aktivizma. Mi imamo predrasude prema aktivistima, jer smatramo da su to ljudi koji ne rade ništa drugo, osim što sade drveće i čiste rijeke. Međutim to nije tako. Aktivisti su visokoobrazovani ljudi, svjesni stvarnosti u kojoj žive i žele svojom pameću da doprinesu zdravoj promjeni u društvu. Uviđam da ljudi postepeno shvataju da moraju aktivno da učestvuju u sređivanju prostora u kojem žive. Ne možemo krivicu tražiti u tromom sistemu, velika odgovornost je u nama. Mi smo ti koji uređujemo svoj životni prostor. Dakle, na nama je da aktivno učestvujemo u osmišljavanju i realizaciji pametnih ideja.
6. Koliko su mladi ljudi, gledajući iz Vaše perspektive, osviješteni glede aktivizma ili spremnosti na promjene?
- Htio bih poslati nekoliko poruka djevojkama i mladićima i volio bih da to ozbiljno shvate. Oni bi trebali puno više i bolje da iskorištavaju svoj potencijal i energiju. Vrlo mali broj je onih koji realizuju svoje ideje. Nisu istrajni, brzo odustanu.
Mladi ljudi često žive tuđe živote. Upali su u zamku društvenih mreža i alat koji te mreže nude ne koriste adekvatno. Ono što tamo vide, žele isto to da dožive, sad i odmah. To je najveća zabluda današnjeg mladog čovjeka. To ih najviše onemogućava da upoznaju sebe, jer žele živjeti tuđe živote i ostanu izgubljeni, neiskorištenog potencijala.
Ono što sam primjetio kod današnjeg mladog čovjeka, a to želim da naglasim, jeste gubitak osjećaja za drugoga. Postoji ta nit sebičnosti, uradit će nešto bez razmišljanja da li će to da povrijedi drugu osobu. Ne poznaju za moralnu vertikalu. Oni između sebe, u svojim razgovorima stvaraju privid moralnosti.
Zato želim ovim putem da se obratim onim djevojkama i mladićima, „čudacima“ u njihovoj generaciji, kojima nije zanimljivo satima sjediti na mjestima gdje je svaki dan isti, kojima kladionica nije „izvor zarade“, kojima smeta nekultura sa kojom se susrećemo svaki dan na ulicama, vi ste ta promjena u društvu i budite ponosni što ste drugačiji. Vi ste budući aktivisti, vi ste ti koji će donijeti promjenu. Vi ćete na kraju biti ponosni sa sebe i sve ono što ste učinili.
Ne odustajte!
7. Vidite li određeni problem kod mladih ljudi danas?
- Već dugo se bavim mladim ljudima u Visokom i mogu reći da sam došao do odredjenih zaključaka. Uvidio sam da ne postoji moralna vertikala. Uopšte ne mogu da rezonuju do kraja šta je etičnost, lojalnost, poštovanje, ambicioznost, istrajnost. Niko ih nije tome naučio. Osjeti se manjak samopouzdanja, jer nema interesovanja za upoznavanje i straživanjem svijeta, drugih kultura, jezika, običaja. Nemaju samoinicijative i kreativnosti da samostalno poduzmu odredjene korake za uljepšavanje životnog prostora. Svejedno im je.
Smatram da je zaista potrebno dosta razgovarati s njima. Slušati ih i usmjeravati. Time smo se veoma malo bavili ovih 30 godina i rezultate toga vidimo svaki dan na ulicama našeg grada.
Upravo zbog toga se zalažem da je Visokom hitno potreban Omladinski centar. Prostor u kojem će se mladi ljudi okupljati, kreativci, oni nadareni u našoj zajednici. Prostor odakle će produktivne ideje izlaziti van njih samih, a ujedno mi kao društvo ćemo imati koristi od toga. To je jedan od razloga zašto mladi ljudi napuštaju Visoko. Ne mogu da dođu do izražaja.
Mi u Setup-u ćemo se potruditi da što prije dođemo do Omladinskog centra u Visokom.
8. Kad s učenicima radim Jazz, pitam ih na što ih asocira ovaj pojam. I često dobijem odgovor: ''Na kafić Fragement.''. Samo ime podsjeća i na fragmente Vašeg djelovanja. Zašto ste odabrali baš ovaj naziv?
- Drago mi je da ljudi doživljavaju caffe Fragment i kroz muziku koja se tamo čuje. Sama ideja za naziv je došla iz moje želje da usmjerim ljude na razmišljanje, na sve ono što radim. U samom objektu ima dosta simbolike i njegov izgled odiše drugačijim ambijentom. Fragment caffe postoji, da u Visokom svi oni koji se osjećaju drugačije od okoline, imaju svoje mjesto okupljanja. Zanimljivost je da su se mnogi elementi unutar caffe-a nabavljali tako što sam lično odlazio u Prijedor, Mostar, Sarajevo, Bugojno, Donji Vakuf, Brčko, Trebinje, Teslić kupovao ih i ugrađivao u lokal. Mogu reći da je u Fragment caffe-u cijela Bosna i Hercegovina. Ima tu još mnogo simbolike zašto sam izabrao taj naziv, ali mislim da će čitaoci na osnovu ovog primjera prepoznati da šaljem univerzalnu poruku zajedništva.
 |
| Photo: Privatna arhiva/FB |
9. Zbog čega ste odlučili da Jazz ispuni prostor Fragmenta? Što je to što ima u Jazz-u a nema u nekoj drugoj vrsti muzike?
- Poznavaoci muzike kažu da je to muzika duše. Specifičnost je u tome što je
Jazz sklon improvizaciji, a to je upravo ono što ja želim da prenesem na ulice svog rodnog grada. Tu možete da prepoznate dijelove soula, bluza, swinga. Potrebno nam je prefinjene lepršavosti i spontanosti u svakodnevnom životu, koju su znali prenijeti na svoje ulice jazz muzičari. Zaista se trudim da pošaljem univerzalnu poruku i drago mi je da se prepoznaje. Ubjeđen sam da ćemo vremenom napraviti iskorak ka boljem životu, jer je to neminovnost koja dolazi. Ne baš intezitetom kojim bih lično želio, ali ipak dolazi.
10. Kult pijenja kave/kahve/kafe na našem području je poseban. No Vi ste svojim gostima dali i dozu edukativnosti kroz proizvode koje nudite. Što je utjecalo na takvu odluku?
- Moj fokus je prvenstveno bio na uposlenicima Fragment-a. Naš tim su sačinjavali pretežno mladi ljudi često bez ikakvog iskustva u poslu. Svima sam rekao jednu bitnu činjenicu, a to je da će ovdje dobiti znanje i zanat u rukama. Iz iskustva znam, da se čovjek na ovim prostorima mora dobro potruditi za uspjeh i na tom putu će raditi razne poslove. Posao bariste je cijenjen u svijetu i ti mladi ljudi, šta god odluče da budu u životu imat će još jednu dodatnu vještinu. A goste upoznajemo sa raznim napitcima od kafe. I njih usput edukujemo da kada odu u neku od drugih zemalja, da imaju neko znanje kada uđu u neku od kafeterija da nešto naruče što nisu do sad probali. Suptilno pokušavam reći ljudima da se otvaraju za nova iskustva, pa makar to bilo preko kafe. Mi smo turistički grad i moramo se u dosta segmenata edukovati. Ja i dan danas učim i naučeno želim da primijenim u svoj život i u zajednicu kojoj pripadam. To je jedini ispravan put. Moramo se kretati naprijed.
 |
| Photo: Melisa Marija |
11. Možete li reći kako sanjate neostvarive snove? Ili ste toliko uporni da je svaki san u pokušaju oživljavanja?
- Za mene će mnogi reći da sam sanjar. U jednom dijelu sebe i jesam, ali isto tako sam i realista. Mogu da selektujem moguće od nemogućeg. Fokusiram se na snove koji su zaista ostvarivi, za koje znam da ih je moguće doživjeti. Moramo ih dovoljno željeti i biti uporni u ostvarenju. Put do ostvarenja može biti dug, ali zanimljiv. Ali sa sigurnošću mogu reći da je jedan od najljepših osjećaja kada se ostvari san. Ja nikad neću prestati sanjati, ali ću energiju trošiti na one koji se mogu realizovati. To je veoma bitno spoznati.
12. Da vidite sebe na ulici i pitate se za savjet, što biste poručili jedan drugome a da je primjenjivo i od pomoći za druge ljude?
- Nikad ne prestani istraživati svijet, sticati znanje i primjeni spoznaju u ličnom životu.
Primjedbe
Objavi komentar