U komercijaliziranom svijetu, koji je postao čak ''artistički'', ponestaje prostora za ljude koji se hoće pokazati u umjetničkom pogledu i pružiti slušateljima današnjice drugačiji glazbeni izričaj. Posebno je dojmljivo kada imate priliku razgovarati s mladim skladateljima, onima čija će glazbena ideja živjeti kroz poseban glazbeni jezik, jezik djeljive osobnosti.
Baglamica je svoj prostor obogatila još jednim razgovorom. Ovoga puta upoznajemo mladog skladatelja Faruka Mehića iz Bihaća, koji je, rekli bismo na početku svoje karijere, ali s iznimno zrelim i bogatim skladateljskim izrazom. U nastavku uživajte u onome što je podijelio s nama.
1. Za ljude koji će se prvi put susreti s Vama - tko je Faruk Mehić?
- Neko ko hoće da muzikom oslika čitav svijet. Trenutno sam student kompozicije na
Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, u klasi profesorice dr. um.
Tatjane Milošević Mijanović. Ponosni Bišćanin koji uživa u komponovanju,
sviranju, pjevanju, istraživanju – možemo reći da me zanima sve u vezi muzike i
drugih umjetnosti.
2. Jedan ste od mlađih bosanskohercegovačkih skladatelja. Kako je započeo Vaš istraživački put u skladateljske sfere?
- Mogu
reći da je moj kompozitorski put krenuo vrlo rano, naime već u prvom osnovne
muzičke. Nekako sam uvijek istraživao nešto oko harmonike, bilo to da mijenjam
boju tona pomoću promjene registra, ubacivanja nekih ukrasa ili manjih
melodijskih dodataka u kompozicijama, ponekad čak i neke male improvizacije.
Iako je to bilo jedno dječje istraživanje, bio sam svjestan toga da trebam
dosta da učim, vježbam i proučavam da to bude na jednom pristojnom nivou. I
tako sam, reći ćemo haman 10 godina, polako radio na tome sve dok nisam dobio
kompoziciju sa kojom sam bio poprilično zadovoljan. Mogu reći da je bio dosta
trnovit put, naravno zbog toga sam i upisao kompoziciju da naučim još dosta
toga i da se „zaokružim“ kao kompozitor.
3. Svaki stilski razvojni put imao je svoje prednosti i nedostatke, što je značajno utjecalo na individulani glazbeni razvoj skladatelja. Kakva je skladateljska scena danas? Je li moguće razviti vlastiti stil u današnjem vremenu?
- Smatram
da proučavanje kompozicija iz različitih vremenskih perioda može dosta da
pomogne, jer se nekako svaki stilski period nadovezuje na prethodni. Možemo
primijetiti evolucioni lanac u tome kako se razvijala kompozitorska tehnika,
način obrade sa materijalom, sama percepcija kompozicije. Naravno kad dođemo do
XX. i XXI. vijeka imamo različite pravce, različite tehnike komponovanja, ali
treba sve probati i vidjeti šta je najkorisnije za samog kompozitora. Mislim da se za prostor Balkana mora znati i za upotrebu folklornih motiva.
Možemo biti sretni što su melografi poput Ludvika Kube i Vlade S. Miloševića
zapisali veliki broj napjeva i sačuvali ih od zaborava. Korištenjem folklornih motiva kompozitor može dosta da eksperimentiše, bilo to
od klasične harmonizacije, složenijih obrada (kao što imamo u rukovetima S. St. Mokranjca, V. S.
Miloševića, V. Komadine ili u kolima J. Marinkovića) ili svega što vam može
pasti na maštu. Pored svega ovoga i internet pruža velike stvari te poslušati vrhunska izvođenja. Lakše se dolazi do partitura za analiziranje i analiza istih tih kompozicija. Nekako u toj svoj silnoj masi informacija, uz
pravo usmjerenje moguće je razviti svoj vlastiti stil.
4. Glazbenici ranijih epoha pronalazili su nadahnuće u emocijama, prirodi, svakodnevnom životu, povijesti, umjetnosti. Gdje Vi pronalazite nadahnuće? Na koji način dolazi do kreiranja glazbenog djela?
- Sve
prethodno što ste nabrojali u pitanju mogu reći i za sebe. Nekako u zadnje
vrijeme inspiracije pronalazim u poeziji Safveta bega Bašagića, Muse Ćazima
Ćatića, Dobriše Cesarića, Skendera Kulenovića, Mehmedalije Maka Dizdara itd.
Mogu reći i da mi moj rodni grad Bihać daje veliku inspiraciju; bilo to da
gledam smaragdnu rijeku Unu ili posjećujem historijsko jezgro grada. I ne
smijem zaboraviti i folklorne motive, oni su mi isto dosta puno pomogli u
komponovanju. Mogao bih reći ponekad i sinteza toga svega navedenog. Način
komponovanja je uvijek varirao, zasada skupljam i zapisujem ideje. Nakon jednog
vremena izaberem te ideje, skiciram taj neki plan tj. kostur kompozicije i
krenem u komponovanje. Uglavnom ako su svi elementi dobri, onda komponovanje ide
kao od šale. Npr. zadnje dvije solo pjesme koje sam uradio, nastale su za 2-3
sata. Prvo, naravno, pažljivom selekcijom teksta, zatim iščitavanje teksta,
ponekad osluškujem da li ima muzike u tom tekstu i onda idem u komponovanje. To
je samo jedan mali primjer kako nastaje kompozicija.
5. Je li pijanistička scena u Bosni i Hercegovini samoodrživa ili je zbilja potrebna doza komercijalizma i na tom polju?
- Smatram da pijanistička scena u Bosni i Hercegovini u ovome vremenu nije održiva. Dok se ne potakne ljude da slušaju klasičnu muziku, tu nema pomaka. Iako su naši udžbenici muzičke kulture puni raznovrsnih primjera, sama nastava, tj. realizacija nije uspješna. Često se predmeti kao što su Muzička kultura, Likovna kultura, Tjelesni i zdravstveni odgoj, stavljaju u isti koš, tj. „nepotrebni“ predmeti ili predmeti iz kojih ćete uvijek imati 5 zaključeno. To važi naravno za osnovne i srednje škole. Problem je i u nedostatku emisija koje su posvećene muzici. Npr. da na televizijskim ili radio programima (državne, entitetske, regionalne, kantonalne, privatne televizije) imamu neku emisiju koja bi bila posvećena klasičnoj muzici. Makar najmanje 30 minuta klasične muzike u kojem se ne moraju forsirati simfonije ili opere, nego krenuti sa djelima domaćih kompozitora (Rukoveti S. St. Mokranjca, Simfonijsko kolo J. Gotovca, razne solo pjesme Milana Prebande), pa da polako idemo do simfonija i opera. Zatim da imamo razne dokumentarce o domaćim kompozitorima, da ih upoznamo, da saznamo o njihovim djelima. Isto smatram da bi trebali plaćati izvođače. Nekako su muzičke škole posmatrane kao mjesto u kojem ćete dobiti besplatnog svirača. Pošto sam u osnovnoj i srednjoj školi nastupao kao solista harmonike, ne sjećam se da su me ikad platili. Iako novac nije glavna motivacija umjetniku smatram da bi koliko toliko to značilo. Iako je sada kriza u svijetu, vidimo da se povodom nekih ljetnih festivala u gradovima izdvajaju veliki novci, zašto to ne bi isto bilo i za klasičnu muziku. Sve dok ne bude tako, samostalna karijera kao pijanista, solo pjevača, kompozitora ili generalno nekoga ko se bavi klasičnom muzikom neće biti održiva.
6. Suradnja u glazbenom svijetu je od velike važnosti. Kakav je odnos između današnjih skladatelja i pijanista? Jesu li glazbenici naše zemlje voljni oživjeti djela suvremenih skladatelja?
- Za sebe mogu reći da sam imao pozitivna iskustva što se tiče saradnje između izvođača jer ipak izvođači daju život toj muzici. Mogu reći isto da su muzičari voljni da izvode djela savremenika. Moja profesorica harmonike u srednjoj školi (Adna Bajrić) je rado uvrstila moju kompoziciju (Minijaturni valcer op. 5 br.6) na program koncerta. To podrazumijeva da je par mjeseci radila, vježbala te na kraju snimila istu tu kompoziciju i mogu reći da je to vrhunski odradila. Isto mogu reći i za svoju akademiju i svi studenti tj. moje drage kolege su to fenomenalno odradili. Nekako se trebamo više upoznavati sa izvođačima, širiti partiture okolo, eventualno snimiti to i tako širite svoje kompozicije. Jednostavno treba pitati i ako neko odbije nije kraj svijeta, treba biti uporan i tražiti dalje.
7. Surađivali ste s mladom pijanisticom Serene Yu. Kako je došlo do internacionalne glazbene suradnje?
- Iako će možda nekima nevjerovatno zvučati, upoznali smo se putem poruka. Vidim da
dosta nastupa kao solista a i u kamernim sastavima. Snimila je 2 albuma tako da ima iskustva i u studiju. Veoma je komunikativna i susretljiva osoba za
rad, ispuni sva obećanja i stvarno odlično uradi taj sav posao. Bilo je
interesantno upoznavati njenu kulturu i način življenja u Hong Kongu. Ona je
odlična pijanistica i orguljašica, mogu reći da mi je velika čast što sam je
upoznao i radio na ovom projektu sa njom a nadam se i nekim novim projektima.
8. Harmonika je instrument koji Vas iznimno oduševljava. Koliko je harmonika stigmantizirana, odnosno je li to instrument prema kojem imamo najviše predrasuda?
- Harmonika
je instrument koji već 11 godina sviram. U srednjoj sam završio solistički odsjek za harmoniku usporedo sa odsjekom muzičar općeg smjera. Iako je dosta mlad instrument
naspram klavira, harmonika ima dosta mogućnosti koje je izdvajaju naspram
drugih instrumenata. Sa registrima možete mijenjati boju tona, tako da
možete sa jednim registrom napraviti da harmonika zazvuči kao orgulje, sa
drugim registrom da imate zvuk oboe itd. Sam repertoar je vrlo raznovrstan; bile to kompozicije pisane orginalno za harmoniku, izvođenje raznih kompozicija iz
različitih vremenskih epoha (od renesanse do XXI. stoljeća), zatim transkripcije
raznih orkestarskih kompozicija. Ovo je tek mali djelić onoga što je harmonika, ali nažalost na prostorima Balkana ona ima etiketu instrumenta za novokomponovanu narodnu muziku.
Nažalost jedan dio harmonikaša upravo hoće da se bavi tom muzikom. Postoje oni koji pokušavaju spojiti oba svijeta, odnosno svirati i klasičnu muziku, ali opet nekako naginju
ka toj novokomponovanoj narodnoj muzici. Alpska narodna muzika posjeduje harmoniku kao bitan instrument, ali se ne veže etiketa kao na
Balkanu. Smatram da dok se ne riješi situacija koju sam objasnio u pitanju
o pijanističkoj sceni, harmonika će imati takvu etiketu.
9. Budući da je harmonika dosta kompleksno glazbalo, koliko biste se upustili u skladanje na tom području?
- Naravno
volio bih to raditi. Nekako bih svo to znanje koje imam kao solista harmonike kombinirao
sa kompozicijom. Bilo bi nekad interesanto u solo pjesmama umjesto klavira harmoniku imati kao
pratnju. No, vidjet ćemo kako će se razvijati moj kompozitorski put.
10. Danas su pogledi na glazbu različiti. Kakva je uloga današnjih glazbenika, ako vidimo jasne granice između umjetničke i komercijalizirane glazbe?
- Smatram da neko ko se bavi umjetničkom muzikom je ujedno čuvar muzičkog kulturnog naslijeđa. To naslijeđe kako je vrijeme prolazilo on je evoluirao, doduše ta je evolucija bila isprekidana zbog ratova (ipak smo imali tri rata u XX. stoljeću). Jednostavno mi smo, kako god to čudno zvučalo, u jednoj misiji očuvanja, širenja i daljnje evolucije muzičke kulture. To isto smatram i za ostale grane umjetnosti. Nažalost muzika, ali možemo sad reći i čitava umjetnost, je marginalizovana. Pstoji dosta pokušaja da se dođe do komercijalizacije umjetnosti. Malo se ulaže u umjetničku muziku naspram onoga koliko se u komercijalnoj muzici ulaže. Sve u svemu ako se nastavi ovaj proces umjetnička muzika će pasti na najniže grane, postat će jedan endem! Opet se pozivam na ono pitanje o pijanističkoj sceni i da sve ono što sam nabrojao tu važi i za ovo pitanje.
11. Vaša kreativnost očituje se i na humorističan način. U glazbenim krugovima ste poznati po svojim mimovima, glazbenim šalama, doskočicama. Je li se izgubio (glazbeni) humor u ovo vrtoglavo vrijeme?
- Nekako uvijek volim donositi humor i neku pozitivnu energiju tako da su memovi najbolji format za to. To je sve krenulo u srednjoj školi (mislim da je to od prvog srednje čak) gdje sam pravio memove u vezi profesora, nekih lekcija iz stručnih predmeta i škole generalno. Kako je prolazilo vrijeme krenuo sam praviti memove usko vezane uz muziku. Prvotno je bila jedna stranica na Instagramu (Muzička mimara se zvala) i često sam njima slao memove. Bilo je objavljeno oko 15 mojih memova. Međutim ta stranica je postala neaktivna, pa su se opet vratili radeći kratko. Upravo ta sva dešavanja, a i manjak takvih stranica (koje bi redovno objavljivale sadržaj) su me potakle da napravim svoju stranicu za memove. Zasada imam preko 150 objavljenih memova, bilo da se radi o slikama ili video formatu. Ima raznovrsnih memova tako da će svatko pronaći nešto za sebe. Humor se nije izgubio u ovo vrijeme, doduše manje objavljujem (jednom sedmično umjesto triput) jer je ljetni odmor. Nisam htio da ne objavljujem ništa 3 mjeseca, već održavam kontinuitet, dok ću se na jesen vratiti u formu.
12. I sami ste u ovom trenutku mladi. No, što biste poručili mlađim kolegama i glazbenicima uopće?
- Poručio bih mlađim kolegama i muzičarima da uče, proučavaju, planski rade sve, pametno rasporede svoje vrijeme. Trudite se u svemu šta vas zanima, gledajte da upoznate što više ljudi koji bi mogli biti korisni za vašu karijeru, bilo to od lokalnih ljudi pa do stranaca. Proučavajte djela iz različitih vremenskih epoha, ali ne zaboravljate i na svoje savremenike.
Hvala
vam puno na ovoj prilici i na ovome intervjuu. Vi ste jedan od čuvara ove
umjetnosti, i kroz ovu stranicu vi nju održavate. Da se mene pita rado bih vam
dao kakvu emisiju da radite na televiziji ili na radio servisu, jer to je nama
sada jako potrebno. Zaključujem ovaj
tekst sa pjesmom Huseina Derviševića, pjesnik iz Bihaća:
Bila je velika čast i zadovoljstvo učestvovati u ovome razgovoru 🥰
OdgovoriIzbrišiOsjećaj je isti jer je ovaj razgovor bio hrana za dušu. <3
Izbriši