Postoje oni trenuci kada vam u život dođu blagoslovi kroz nenadani susret. Na koncu dana, sumirajući utiske od istoga, vidim da je početak trebao biti načinjen kroz iskorake, a ne korake. Stojim čekajući u hladu skrivajući se od čudesna jesenja sunca. Zaokupljena svojim mislima i pitanjima o tome zašto ljudi ginu kad su mogli živjeti, prilazi mi jedna bakica. Pita me je li otišao autobus. A je ne znam jer nisam iz mjesta u kojem čekam.
I tako nas dvije, živuljke iz generacijskih oprečnosti, počnemo govoriti jedna s drugom. Kaže baka kako ima 83 godine, a njezin stric već gazi kroz devedesete. Ja u čudu, ona kao djevojčica. Veli kako joj svi govore gdje dobro izgleda i kako je okretna, a baka zna da joj srce nije nešto baš radišno, bubrezi svoju politiku vode, malo je tlak u varijacijama i još bi se ponešto moglo naći. Ali taj njezin duh je veličanstven. Oči pune života. Izborano lice priča životne priče. Kaže da je od sedme do jedanaeste godine bila u najmu. Kasnije se udala u siromašnu obitelj. Svoju mirovinu, po koju je išla prije našeg susreta, stekla je vlastitim radom. Onu od pokojnoga muža nije htjela uzimati nakon njegove smrti. Veli što je stekla, stekla je i njezino je. Izrodila dva sina, dva velika blagoslova i da njih nema ne zna ni sama kako bi. Potvrđujem kako je težak život imala i opet je puna vedrine i veličanstvene volje. Kaže da je održavalo samo jedno na ovom putu - vjera u Boga.
Nije naš razgovor trajao dugo. Ali je neopisiv osjećaj blagoslovljena trenutka provedena s njom. Taj susret mi je darovan. Došla je poučiti me. Bog ju je poslao da me pouči koliko je važno otvaranje duša i podsjeti na smisao istinskog i dubokog vjerovanja. Razmijenile smo blagoslove. Ne znam njezino ime, ali znam da ću moliti za tog anđela na zemlji.
Nemojte se bojati susreta, zatvarati se pred živim primjerima, bježati od ljudi. To nam Bog šalje blagoslove na čudesan način.
Primjedbe
Objavi komentar