Simfonija prirode

Prolazeći mimo darova koje nam priroda daje, strmoglavo hrlimo prema onome što nam pruža lažni osjećaj sigurnosti, olakšanja i zadovoljstvo. Kad je tako zašto smo toliko umorni, usporeni, tromi, teški, depresivni? I svaki put iznova cirkuliramo u praznini brzopleto jureći kroz život. Zaustavimo se na trenutak. Udišimo bogate mirise na koje ne obraćamo pozornost. Pogledajmo koliko divne boje blagosti, nježnosti i krhkosti odišu u savršenstvu cvjetnoga postojanja. Učimo od cvijeta. Tako krhak, a bori se protiv oluja i vreline i ostaje mirisati, biti divan i gord u promjenama vremena. Koliko je samo strpljiv taj cvijet. A mi? Nakon prve oluje gušimo se u prividnom potopu usahnulih emocija i nastavljamo trčati nestrpljivim tempom. 

Sve oko nas je univerzalna glazba. Priroda nas poziva na njen koncert. Svirat će simfoniju od pet stavaka. Također nam pruža listove svoje kajdanke da u nju utkamo note melodija našeg života. Priroda hoće našu kreativnost. Pustimo li se dočekat će nas predivan primjer pokreta, dinamike i čvrstine. Svuda oko nas skladbe su pomno skladane. I naći ćemo ih u darovima prirode. Jer priroda nas hoće odmoriti i obaviti u svoje mirise i svježinu. 

Pokreti vode čine prvi stavak. Voda biva nezaustavljiva, dok njezina čistoća i prozračnost pozivaju na osjet blagoslovljena pokreta motoričnosti. Voda umiruje naš um i sa sobom odnosi sve negativne emocije, ostavljajući nas tako čistim i spremnim napuniti se dobrima. Voda nam ništa ne traži. Tek malo poštovanja kako bi čista ostala i tako se darivala drugima u potrebi. 

Drugi stavak priroda posvećuje insektima. Ta sićušna tijela koja lete u ogromnom prostranstvu, gotovo nevidljiva, daju nam primjer kako možemo letjeti i skupljati nektar iz trenutaka našega života. Svaki je trenutak poput cvijeta koji nam nesebično donosi mirise i boje, stvarajući živost neponovljivih momenata. Priroda nas hrabri i gurka na let. 

Vodeći nas dalje priroda počinje svirati treći stavak. Obavija nas skladnom melodijom zvona. Sviraju to vunena stvorenja cijedeći sokove tananih vlati i njišući tjelesa u jednostavnom ritmu. Sve je tako prozračno i lako. Kao da jedna melodija prožima zeleni krajolik, a harmonija  podržava svaki novi zalogaj mirisna bilja. 

I vjetar bi želio plesati s nama, pa poziva na ples cvijeća. Elegantni su pokreti njihove koreografije. Nimalo divlji, nimalo nagli. Veli nam da ponekad pustimo glazbi da nas ponese. Ples nam da je osjećaj slobode. Odvažimo se jedanput plesati s vjetrom, jednako mu vjerujući kao što mu cvijeće vjeruje. Baš ovako kao što to četvrti stavak pokazuje.

Voda preuzima korake od vjetra i nastavlja plesati s nama. Vodi nas u smiraj, opušta naše tijelo, dajući spokoj našoj duši. Grli nas i ljuljuška u dvodobnoj mjeri, dok ptica pjeva taktove kadence. Završava tako priroda svoju simfoniju u largu. Zvukovima priča priču, pokretima biljaka i životinja oslikava prizore, a vjetrom ugođaj stvara. I što nam je potrebno više kad oko sebe imamo glazbu? 

 

Valja slušati glazbu nutrine svoje jer predivne poruke nam može dati.