Šapica mačje ljubavi

Nisam bila ljubitelj mačaka. Uvijek sam mislila da su samo koristoljubive. Živjela sam u uvjerenju da se moj tvrdokorni stav nikada neće promijeniti. Jer, zašto bih ja voljela mačke? Kako nisam voljela mačke, tako nisam voljela ni one koji se tope pred mačjim pogledom, pružanjem šapice u znak maženja, grickanjem ruke, predenja. I tako živim do trenutka u kojem ovo maleno biće trči k meni. Bila je to umiljata loptica ljubavi, mazno stvorenje u potrebi. Nosila je sa sobom pregršt čudnovatih emocija, ali i nogu sa starom ozljedom. Visjela je ta noga i smetala sve do trenutka kada je ona promijenila mene, a ja odlučila promijeniti nju. 

Koraci na tri noge

Nakon intervencije divnog veterinara, noga je uspješno operirana. Maca je dobila priliku da korača bez smetnje. S tom prilikom dobila je i ime. Zove se Nona. Nona me počela učiti više o mačjoj borbi, instinktu, smislu. S njom otkrivam posebne emocionalne sfere. Iz njezina primjera vidim da mačke nisu koristoljubive. One vole, štite, lijeće nas i govore o ljubavi na mačji način. Među ljudima ima toliko velikih i hrabrih, ali rijetko njihove poticajne priče dolaze do nas. Bolje prolazi ono što je ružno, loše, negativno. I ne treba to dopuštati. Pišimo o hrabrim koracima i o tome govorimo glasno. Nona nam može biti nadahnuće svima. 

Poanta priče 

Emocije koje ispucamo mogu biti potkrijepljene afektom. Ponekad su bez osnove, ali i bez istine. Nona mi je probudila mnogo više pozitivnih emocija nego ljudi. Ali me podsjetila da čovjeka treba poštivati jer i on nosi rane. I svi smo mi ranjeni u nekoj mjeri. Ali svi možemo naći jednu Nonu i s njom liječiti rane. Uživajte u trenutku kojeg provedete sa životinjama. Cijenite darove tog trenutka. Emocije koje izvuku su neopisivo divnog spektra. 

Neka životinje donesu boje u naš život!