Stvarajući različite slike i scenarije, sami sebi otežavamo početak školske godine. Pitanja koja si namećemo, budimo realni, nisu toliko potrebna. Jedino što bismo se trebali zapitati je koliko zapravo volimo posao kojeg radimo? Obitelj s kojom radimo je na istom zadatku kao i mi. Naše zajedničke obveze su važne u odgojnom i obrazovnom pogledu. Naša energija se prenosi na druge. Stoga je potrebno slijediti svoje emocije i pomoći sebi na nekoliko načina.
Podsjetimo se zašto radimo posao nastavnika
Vjerujem da većinom odabiremo poziv kojeg volimo, ali se u svom radu i traganju ponekad izgubimo. Samim tim poljuljamo naše emocije i zaboravimo zašto smo odabrali baš ovaj poziv ili je poziv odabrao nas. Prisjećajući se cilja kojeg smo postavili u radu s djecom i mladima vraćamo dobre emocije i tako motiviramo sami sebe.
Ne padajte pod pritiscima drugih
Možda nam mogu dati različite upute, gušiti nas odlukama, umarati i stvarati loše raspoloženje, ali nikada ne smijemo pokleknuti i predati se pod istim. Naša kreativnost, potreba mladih da budemo uz njih i vlastita volja da mladima ostvarimo bolji pogled na svijet, cilj su kojeg vazda trebamo imati pred očima. Kada je cilj jasan, a naša vjera čvrsta, ništa nas ne može poljuljati u dobrim nakanama.
Ne bojte se obojiti svijet
Sjetite se da ste i sami bili djeca. Probudite to u sebi. Opustite se i uživajte u onome što radite jer tako bivate sretni, a osjećaj radosti i ispunjenosti, koji dolaze sa srećom, bezuvjetno darujete đacima. Tako razlijevate boje koje vas čine zdravima, poletnima, vedrima i ustrajnima u motivaciji i ostvarenju cilja.
Maleni pokreti naše volje mogu napraviti čuda.
Primjedbe
Objavi komentar