Bila sam dijete kada je Top lista nadrealista osvajala male ekrane. Tadašnje vrijeme drugačije je mirisalo. Zrak nije bio ustajao, ali je nedostajalo malo prozračnosti. Gledajući iz ove perspektive, čini mi se kako je upravo TLZ trebala biti ta prozračnost. Nešto se gusto komešalo u zraku, iako se sjećam osjećaja bezbrižnosti, igre, smijeha i iščekivanja da jedan televizijski show bude memoriran u dječjoj glavi a da nisam bila svjesna koliko će me oblikovati kroz godine koje dolaze.
Rođena sam na prijelazu između dva stoljeća. Baš kao Beethoven. Onaj Beethoven koji je burno reagirao na svijet i otvorio vrata novom mišljenju. Bio neshvaćeni ludi i gluhi umjetnik, genije koji je previše osjetljiv na bol tadašnjeg svijeta. Kao srednjoškolac imate svoje glazbene fazone, ali se kao student okrećete nekim novim eksperimentalnim fazama, koje nerijetko mogu biti režimski fazoni. Tu furku prati muzika kakvu je stvaralo Zabranjeno pušenje. Jer nije samo Zabranjeno pušenje bilo ''zabranjeno''. Bili su zabranjeni sloboda govora, drugačije mišljenje, novi stavovi, mladenačka pobuna. Zašto? Jer mladež vidi jasnije. I počnete se poistovječivati u buntovništvu, načinu izražavanja za koje je samo glazba dovoljna, emocionalnim oscilacijama popraćenim varijacijama na tinejdžerske teme. Mladi percipiraju jasno i točno vide ono se ne uklapa i izlazi izvan okvira, pa ih se zaklapa zabranama, cenzurama, kompromitiranim stavom kolaptičnog svijeta. Mladež ne zna što je cenzura jer gleda srcem a misli dušom.
Sarajevo na prijelazu
Knjiga Pamtim to kao da je bilo danas otvara novu percepciju za nekoliko vrsta čitatelja, ali ih možemo usmjeriti na dvije - oni koji su živjetli u tom svijetu sarajevskog new ptimitivsa i neposredno bili u dijalogu s novim idejama, i onima koji su rođeni kasnije, u novom vremenu koje može samo glazbom ispričati priču koja postaje razumljiva. Sarajevo je slojevit grad. Ako ne znate plivati u njegovoj slojevitosti, često možete zalutati i izgubiti se u beznađu. Pretpostavimo da su mladi 80-ih godina vjerojatno imali potrebu naći način kako plivati i održavati se na površini raznovrsne sustavnosti i ne sluteći kako će ista ta sustavnost biti savršeno ukalupljena u ideje koje dolaze dvadeset godina kasnije.
Neovisno o toj slojevitosti, i dalje su postojali skučeni pogledi, strogoća i određena neobjašnjiva shvaćanja, koji su se jedino uz pomoć umjetnosti mogli prenijeti na pojedinca ili skupinu. Zabranjeno pušenje, za tadašnje vrijeme, možda jeste bila kontravezna grupa mladih ljudi, ali su i sami bili u fazi učenja i istraživanja koji će kasnije biti nastavak izgradnje današnje rock populacije. U periodu 80-ih godina 20. stoljeća obrazovni sustav odgojanih ustanova bio je daleko zahtjevniji i strožiji. No, ipak je omogućavao osobnu izgradnju koju su članovi Zabranjenog pušenja vrlo vješto iskoristili. Tako su pokazali koliko u jednom strogom društvu, društvu punom ustezanja, mladi čovjek ipak može napredovati. Stoga se postavlja pitanje zbog čega u moru prilika mladi današnjeg vremena zaostaju u svojoj nutarnjoj izgradnji, intelektualnom razvoju, emocionalnom uzdignuću i interakciji jedni s drugima?
Inetakcija bez kontraindikacija
Digitalizacija je pomjerila svijet jedan korak naprijed i bezgraničan broj koraka unatrag. Razgovori još malo neće voditi nigdje. U stavralačkim epohama koje je kreiralo Zabranjeno pušenje ostvaruje se interakcija samoodrživa do današnjeg vremena. Jer i onda kada članovi benda odmaraju ili se bave stvaralčkom misijom, glazba koja je nastala negdje oživljava duh i produbljuje misao. Kako bi se ova interakcija ostvarila, Zabranjeno pušenje, svjesno ili ne, u središte postavljaj odjek vlastite filozofsko-umjetničke misli koju ispunjava čovjekovo bivstovanje. Čovjek koji je u središtu običan je čovjek. On živi, radi, kreira svoj svijet, postoji u svim segementima i potrebama društva, ima svoje egzistencijalne potrebe i suočva se sa svakodnevnim problemima. Čovjek u središtu zbivanja zajedno s njegovom zbiljom temelj je ovog glazbenog svijeta.
Kreativan pristup nadmašio je obične spisateljske norme. Knjiga pisana kao razgovor stvara osjećaj prisutnosti, sudjelovanja, nutarnje interakcije, smjenjuje se sa slikama ondašnjeg vremena. Zbranjeno pušenje priča priče običnih ljudi pored kojih svakodnevno prolazimo i s kojim se redovito susrećemo. U tekstovima možemo prepoznati priče koje aludiraju na segemente vlastitog nam života. Zakopamo li se dublje u značenje istih, vidjet ćemo koliko sličnosti postoji između nas koji smo slušatelji i onih koji su stvarni likovi otrgnuti od zaborava uglazbljeni u pjesme koje ne blijede, nego nose duh popularnosti iz vremena kada su nastale i postale popularne nešto kasnije. Sve je savršeo zaokruženo tekstovima pjesama koji prate razgovor i još jednom skrivenom interakcijeom - buđenjem želje kod čitatelja za slušenje/preslušavanje pjesama koje će u jednom trenutku doživjeti potpuno novi smisao.
Forma izvan forme
Oblik pjesme najstarija je forma u glazbi. Taj kalup razvijao se od jednostavnog ka složenom. U sebi je imao minimum sličnosti i minimum razlike, ponavljanj i kontraste, dok su skladatelji zadovoljavali potrebu u kojoj slušatelj uživa u pamćenju jednostavnih i melodičnih dijelova, ali i iznenašenju kojeg donosi kontrast. Pjesme Zabranjenog pušenja nisu smještene u svakodnevni kalup u kojeg se stavaljaju pjesme. Epske tekstove prati stalna promjena ritma, metra, melodijskih prevrata, kontrastnih tempa i karaktera, koji prave savršen omjer različitosti. Istarživanje zapadnjačke glazbene popularnosti bilo je svojstveno za vrijeme u kojem je počelo djelovati Zabranjeno pušenje. No, to ih nije dalo mnogo uzdrmati u kreiranju vlastitiog glazbenog izirčaja koji ostaje prepoznatljiv sve do danas. Bez greške. Bez kompromisa. Izričaj koji je mogao samo rasti, ali nikada pokvaren nekom normiranom idejom koja će ovu skupinu poslati u komercijalni svijet. Pjesme Zabranjenog pušenja slušaju se slojevito jer su slojevito gražene. Ne možete sluašeti samo melodiju, bubanj ili usnu harmoniku. Potrebno je osjećati nadopunu kao u polifoniji. Samostalnost svakog instruemnta, udjeidnjena s vokalom, čini simbijozu neponovljiva izvoženja poenkad nalik na jazz fusion. Time je Zabranjeno pušenje daleko od sintetike miljama svjetlosnih godina.
Novi koraci
Ne znamo što je gutač današnjeg vreman, ali jasno vidimo kako nam vrijeme nešto krade i čini ga kraćim. Za Zabranjeno pušenje vrijeme nije bilo ni progutano ni izgubljeno. Vrijeme je bilo neponovljiva prilika koju valja ispuniti susretima, iskustvima, idejama, a sve to u pratnji odvažnosti. Ne treba živjeti u zabludi kako su članovi ove grupe imali sve servirano. Naprotiv. Bili su u strahu, ali nikada u strahu od neuspjeha, odbijanja, mišljenja. Zašto? Jer su vjerovali da će vremenska mašina negdje otvoriti nove prilike a one se mogu otvoriti samo ako tragate, pitate, putujete i ne živite statično.
Danas se ne trebamo previše micati iz udobnosti legla. Umjetna će inteligencija odraditi sve za nas. Pomoći će nam olakašati put do zaglupljivanja, društvenog disbalansa, nedostatka komunikacije, emocionalnosti, destabilizirat će naše prirodne potrebe, utrnuti svjesnost o postojanju. U glazbenoj industriji biva ista stvar. Produkcija je usavršena da nam ljudska pomoć više nije potrebna. Zabranjeno pušenje je u početku sviralo na improvoziranim instrumentima tako stvarajući ''polovni'' zvuk. U današnjoj zvučnoj jalovosti taj zvuk je postao iznimno skup. On se ne može učiniti umjetnim jer ni izvođač nije umjetan. U njemu je val pokretačke ljubavi, neobuzdana potreba za stvaranjem, ohrabrujuća kreativnost i nagon ka samopriznanju koji na koncu tvore bezvremenski uspjeh. Stoga je nepohodno vratiti se na fabričke postavke i ponovno oživjeti duh postojanja u sebi.
Primjedbe
Objavi komentar