Živjeti u vremenu čije su prepoznatljive značajke brzina življenja, anskioznost, depresija, agonija, borba za opstanak i more nedostataka u svijetu u kojem sve imamo a nemamo ništa, zapitam se da li smo zbilja normalni i ako jesmo u kojoj mjeri? U svoj toj kolotečini razvrata koja se zove moderni život, potreba za valjanim odgojem, usmjerenjima i davanjem znanja je velika, a sve to, čini nam se, zastarjelim metodama koje se priječe suvremenom mišljenju. Dobiti znanje mnogo je lakše danas. Jedan klik i već si na korak do informacije koja te zanima. Što kopaš dublje, to više informacija dolazi na površinu, koje selektiramo na korisne i beskorisne.
I u svemu tome nađe se i profesor. Slika pravična, obrazovana, razumna i zabavna čovjeka, čija je uloga biti odgojitelj, rasadnik znanja, osoba koja osjeća, suosjeća i biva postojana u svom djelovanju na putu rasta i odgoja jedne mlade ličnosti. Dok ta mlada ličnost tijekom svog razvoja luta tražeći sebe u izgubljenom prostranstvu razvoja vlastite osobnosti, profesor je vraća na put pravičnosti, gradeći joj osjećaj samopoštovanja, samopouzdanja i vrijednosti. Ako ima osjećaj i nutarnji sluh za to, dakako. Učenje se ne odnosi samo na izgradnju ličnosti, nego i na valjano pružanje i primanje informacija kroz stjecanje navika i primjenu manira.
Mnogi misle kako profesor od prvoga do posljednjeg dana ponavlja materiju na isti način. I moram priznati da su u krivu. Jedna nastavna jedinca neće biti obrađena u dva ili više razrada na posve isti način. Ne samo u tijeku tog dana, nego i godina rada. Svaki razred diše drugačije stvarajući jedinstven zajednički karakter koji nam kao profesorima pruža priliku za inovativnošću i kretivnostima. I u tome leži pravo bogatstvo. Ako u tom trenutku nismo kadri učiti od učenika, onda nikada nećemo biti kompletni u svom davanju znanja. Cirkulacija osjećaja koja se događa u razredu treba biti slobodna, vedra i opuštena kako bi se đaci s radošću pojavljivali na satima. Sve dok smo strogi i škrti u davanju našega znanja, ploda neće biti. Ljudi smatraju da nisu svi predmeti kreativni kao umjetnost. Ne bismo trebali biti tako uskogrudni. Kemijska reakcija je pravo malo apstraktno umjetničko djelo, koje čak može izazvati zvuk. Zvuk je za glazbenike 20. stoljeća jedno od važnijih izražajnih stredstava. Time možemo reći da kemičari slikaju i sviraju u isto vrijeme. Matematika nije strah. Ona je igra brojeva, filozofija, umjetonst i jedinstven jezik. Bilogija je predivan svijet u kojem možemo uživati jer susrećemo drugačija živa bića. Od tih bića možemo naučiti kako se vladati prema sebi i drugima. Ako je profesor kreativan i sati navedenih predmeta mogu biti kreativni, duboki i drugačije smišljeni u odnosu na ustaljeni šablon. Bude li profesorima dosadno, onda će takvo stanje proicirati na učenike, što neće dati valjane rezultate. Nivo komunikacije i znanja, koje nije nužno vezano uz udžbenik, također važi za uspotavljanje dobre i produktivne atmosfere u razredu. Postoji toliko anegdota, zanimljivih priča i interesantnih sadržaja koji učeniku mogu dati dobru informaciju, podići koncentraciju i poboljšati pažnju dok nas sluša. No, i profesor treba biti prilagodljiv te slušati i osluškivati kakva vibracija struji razredom.
Ne bude li profesor uživao u svom predmetu i ne potrudi li se oko predavanja, onda ne treba očekivati pozitivan ishod u konačnici gledajući ga na duge staze.
Primjedbe
Objavi komentar