Stoga je Baglamica dobila priliku razgovarati s geštalt psihoteraputicom Azrom Cerić Dervić i na taj način pokušavamo podići svijest o važnosti mentalnog zdravlja.
1. Za one koji se prvi put susreću s Vama, recite nam tko je Azra Cerić Dervić?
- Odrasla sam u malom gradiću Prnjavoru, blizu Banja Luke, gdje sam završila gimnaziju. Kada sam imala 19 godina, preselila sam se u Sarajevo, gdje sam sljedećih 6 godina studirala na Farmaceutskom Univerzitetu. U to vrijeme, 2003. godine, Farmacija je bila u sklopu Medicinskog Fakulteta na Koševu. Studenti medicine, farmacije i stomatologije često su se družili svi zajedno u kultnom studentskom kafiću Kuk, dijeleći ispitna pitanja, razgovarajući o izlascima, zaljubljivanjima i drugim temama.
Nakon završetka studija farmacije, dobila sam posao u Veledrogeriji. Za one koji se prvi put susreću s tim terminom, veledrogerija je zdravstvena ustanova koja nabavlja lijekove od proizvođača (koji ih proizvode u svojim fabrikama) i dalje ih prodaje apotekama, bolnicama i domovima zdravlja. Nakon dvije godine, napustila sam veledrogeriju i počela raditi u predstavništvu jedne francuske farmaceutske kompanije koja je imala fabrike diljem svijeta za proizvodnju raznih lijekova. U tom predstavništvu sam radila na registraciji, marketingu, strategiji i promociji lijekova. U toj kompaniji sam ostala gotovo 9 godina, upoznala svog sadašnjeg muža, putovala u preko 10 država Europe i započela studiranje geštalt psihoterapije.
Volim prirodu, šumu, more, surfanje, putovanja, dobru hranu, crtanje, jogu i uživam u razgovorima u dobrom društvu.
2. Kako ste se odlučili na studiranje i farmacije i psihoterapije, te baš tog smjera?
- U osnovnoj školi nisam bila đak generacije, ali sam iznimno sretna što me roditelji nisu gurali da to budem . Bila sam odlikašica s prosjekom 4.5. Nisam se natjecala iz matematike i fizike, iako sam s lakoćom postizala peticu iz matematike. Umjesto toga, išla sam na natjecanja iz tehničkog obrazovanja. Možda se taj predmet više ne podučava u školama, ali ja sam imala talent za crtanje maketa kuća i izrađivanje istih od šperploče.
Volim umjetnost i crtanje. Uživala sam u predmetima poput kemije i biologije, dok geografija i povijest nisu bili moji omiljeni predmeti.
Konačnu odluku o tome koji fakultet upisati donijela sam 2-3 mjeseca prije kraja četvrtog razreda srednje škole. Želim naglasiti da su me pitanja poput "Što ćeš upisati?" dodatno zbunjivala i opterećivala. Nažalost, vjerujem da i danas postoje ljudi koji mladim osobama postavljaju takva pitanja poput "Jesi li se odlučio, koji fakultet ćeš upisati?" Odgovor na takvo pitanje nije lako donijeti, posebno kada svaki član obitelji ima svoju viziju o tome što bi mlada osoba od 18 godina trebala studirati.
Zahvalna sam svojim roditeljima što nisu vršili pritisak na mene, jer zaista nije bilo lako donijeti odluku o tome koje me zanimanje privlači. Danas razumijem mlade ljude koji ne znaju što žele studirati. Mnogi roditelji se s time neće složiti, ali osobno podržavam opciju da mlada osoba, ako ne zna kojim se zanimanjem želi baviti, napravi godinu pauze i pronađe sebe.
Kada sam došla u Sarajevo kako bih upisala fakultet, na listi svojih želja imala sam dva izbora: farmaciju i arhitekturu. Farmacija je dobila prednost. Zašto? Vjerojatno je u mom sjećanju ostala slika tatine rođakinje koja je bila apotekarka. Uvijek je zračila nekom mirnoćom. Apoteka mi se činila zanimljivom, čistom. 2003. godine farmacija je bila bolje plaćeno zanimanje, što je bio dodatni razlog.
Bila sam trinaesta na listi upisanih studenata, što mi je omogućilo status budžetskog studenta. Tako sam ostala na farmaciji narednih 6 godina.
Ljubav prema mentalnom zdravlju rodila se krajem 20-ih, početkom 30-ih godina. Dok sam radila u farmaceutskom predstavništvu. Brzo sam napredovala i stekla status menadžera. Moja uloga bila je coachirati i mentorirati zaposlenike u sektoru prodaje. Kroz rad s ljudima shvatila sam da ono što su ključni faktori koji utiču na bolju prodaju jeste: lijepa riječ, prisustvo empatije, duboka prisutnost i razumijevanje potreba klijenta. Da bi osoba bila dobra u prodaji, potrebne su određene vještine. Kompanija u kojoj sam radila pružila mi je brojne tečajeve na kojima sam stekla vještine prodaje, pregovaranja i komunikacije.
Moja želja za učenjem odvela me prema boljem razumijevanju ljudske psihe kako bih bolje razumjela potrebe ljudi s kojima sam u kontaktu te ujedno bolje i prodavala. Tako sam otkrila geštalt psihoterapiju. Ako me pitate zašto sam se odlučila za taj smjer, volim reći: "Svemir mi je odgovorio putem pretraživača Google."
Upisala sam geštalt institut s 33 godine. U toj dobi, ja sam potpuno drugačija osoba nego s 19 godina. Zahvaljujući radu u korporativnom sustavu (predstavništvu) više od 10 godina, prošla sam kroz razne životne izazove, a psihoterapija mi je pomogla da unaprijedim svoj život ne samo za 100%, već za 200%.
Odlučila sam upisati psihoterapiju kako bih proširila svoje znanje i vještine o tome kako uspješno komunicirati s ljudima, postavljati granice i slično. Već u trećoj godini geštalt psihoterapije, osjetila sam snažnu povezanost i "POZIV" od Boga da iskoristim svoje znanje i vještine kako bih pomogla drugim ljudima.
Još jedan motiv zašto sam se odlučila baviti psihoterapijom jest što sam, radeći u farmaceutskoj industriji više od 10 godina, primijetila koliko naše društvo koristi određene lijekove, ali istovremeno i koliko duševno pati. Kao farmaceut, nemam ništa protiv lijekova - naprotiv, oni su itekako potrebni, posebno u određenim stadijima bolesti. Međutim, postoje duševna (psihička) stanja koja tablete samo prikrivaju simptome. Da bi se riješili simptoma, potreban je razgovor i drugo ljudsko biće koje će nas istinski saslušati.
Današnji način života često promoviše da nemamo vremena da se posvetimo i saslušamo drugo ljudsko biće.
Za osobe koje žele raditi sa mnom, želim biti posvećena osobi sa otvorenim srcem i saslušati njihovu životnu priču, probleme i izazove. Kontakt je ono što liječi simptome, a tablete ih samo prikrivaju.
Poruka svim mladim osobama: Potpuno je u redu da ste ponekad zbunjeni i da još ne znate što želite studirati. A onima koji znaju što žele studirati, želim poručiti: Pokušajte sami sebe preispitati i saznati da li je fakultet koji ste odabrali zaista vaš izbor ili prijedlog roditelja ili drugih članova obitelji. Važno je sebi postaviti pitanje "Što ja želim?" Ako se nakon prvog semestra ili prve godine predomislite i shvatite da vam nešto ne odgovara, to je u redu. Imate pravo mijenjati mišljenje, jer rastete. Mi se mijenjamo kako rastemo.
3. Geštalt terapija postala je sve popularnija. Što je zapravo njezin cilj i na koji način pomaže čovjeku da dopre do sebe?
- Geštalt psihoterapija je dubinska psihoterapija. Geštalt terapeut radi s klijentom s ciljem produbljivanja svjesnosti o vlastitom problemu umjesto pokušaja promjene istog. Potiče klijenta da proširi svoje mogućnosti i izbore umjesto uspostavljanja programa promjene. Podržava klijenta u prihvaćanju sebe sa svim svojim osobinama kao cjelovito biće.
Geštalt terapija je humanistički psihoterapijski pravac koji stavlja naglasak na direktnu svjesnost iskustva i direktni kontakt s drugom osobom, jer oba aspekta ostavljaju trag u psihičkom funkcioniranju. Smatra se da je kontakt između klijenta i terapeuta ono što ima iscjeliteljsku moć. Geštalt terapija vjeruje da svjesnost, tj. svjesnost o tome tko smo, što biramo i odgovornost za naše izbore, zajedno s ostvarenim svjesnim kontaktom s drugom osobom, čine temeljnu podlogu za spontane promjene u načinu ponašanja koje nisu podržavajuće za klijenta.
Geštalt terapeut fokusira se na proces dijaloga s klijentom. Svjesnost o dijalogu omogućuje klijentu da shvati kako uspostavlja kontakt s drugim osobama, da postane svjestan svojih obrazaca i izbora te da prihvati svoje trenutno stanje i odgovornost za stvaranje kontakta s drugima. Kroz iskustvo drugačijeg načina bivanja s terapeutom tijekom seanse, klijent stječe novo iskustvo kontakta i koristi to iskustvo u odnosima s drugim ljudima u svom stvarnom životu.
4. Čovjek zna rukovoditi mašinama, poslovima, organizirati druge. Ali zašto nam je teško organizirati sebe, raditi na sebi i pomoći sebi samima, na koncu uočiti da imamo određeni problem?
- Mašine su izvanredni strojevi. Međutim, ni ti izvanredni strojevi ne možemo upravljati dok nas netko ne nauči. Uzmimo na primjer auto. Većina nas nije znala voziti auto dok nismo prvi put sjeli s instruktorom koji nas je podučavao. Sjećam se da nakon što sam položila vozački ispit, moje vještine vožnje nisu bile ni blizu onoga što danas postižem u vožnji automobila.
Slično je kada osoba počne raditi u tvornici, gdje od iskusnijih kolega učimo kako upravljati strojevima. Na početku ćemo griješiti, ali s vremenom postajemo sve bolji i bolji.
Da bismo organizirali druge, potrebne su nam određene vještine. Kada sam vodila tim ljudi u sektoru prodaje u predstavništvu u kojem sam radila, bile su mi potrebne određene vještine i znanje kako bih organizirala tim na način da pratimo određene korake (strategiju) koja će nas voditi prema cilju.
Uvijek nam je interesantnije organizirati druge jer tada osjećamo da mi rješavamo nešto, osjećamo se korisnim i vrijednim. Ali kada je ta organizacija usmjerena prema nama samima, često se javlja pitanje: "Da li sam mogao/la više?" "Da li je ovo dovoljno?"
Kako se organizirati, kako si pomoći? Kako možemo pomoći sebi kada se prehladimo? Ako nemamo dovoljno informacija, otići ćemo liječniku, stručnoj osobi. Liječnik će nam dati preporuku koje lijekove, vitamine uzimati, koliko da odmaramo, što smijemo, a što ne smijemo raditi. Nakon iskustva prebolievanja gripe, s vremenom manje idemo liječniku (osim u slučajevima ozbiljnijih komplikacija), jer imamo znanje i iskustvo kako postupati kada smo bolesni.
Slično je kada se suočimo s nekim problemom, bilo da je to prekid veze, svađa s roditeljima ili prijateljem. Kada nemamo znanje i alate za rješavanje problema, mučit ćemo se i vrtjeti u krug kao hrčak.
Svim mladim ljudima bih preporučio/la, ako se suočavaju s bilo kojim poteškoćama, problemima, maltretiranjem vršnjaka ili odraslih, da se prvo obrate stručnim osobama. Ostavit ću dolje u tekstu adrese na koje se možete obratiti ako želite krenuti na psihoterapiju. Također, danas na internetu možete pronaći mnogo sadržaja o mentalnom zdravlju. Važno je provjeriti izvore. Tko je osoba koja piše sadržaj? Bitno je da ima relevantno obrazovanje, bilo da je to doktor psihijatrije, psiholog ili psihoterapeut.
5. Zbog čega su psihoterapija i odlazak kod terapeuta još uvijek tabu tema na našem području?
- Moje mišljenje jeste da kritičnu masu naše nacije još uvijek čine osobe koje nose uvjerenja da onaj tko ide na psihoterapiju nije zdrav, nije mentalno stabilan, što se na našim područjima često doživljava kao ekstremno suprotno stanje, kao "osoba je luda, ima šizofreniju, ili ne daj Bože neku psihozu ili neurozu". Većina te kritične mase nije dovoljno educirana da bi shvatila da svaka osoba ima neku vrstu neuroze ili psihoze.
Sigurno se sada odvajaš i govoriš sebi: "Ne, ovo nisam ja." Ali, ako si se ikada posvađao/la sa svojim roditeljima i vikao/la, manifestirao/la si jednu vrstu neuroze. Koliko puta si rekao/la prijatelju: "On/ona me nervira." Kada nam popuste živci, postajemo preosjetljivi. Ako se još počnemo ponašati na način da vrištimo i udaramo, tada pokazujemo neurotično ponašanje.
Da bi psihoterapija prestala biti tabu tema, potrebno je da veći dio kritične mase oslobodi okove srama i prizna sam sebi da svi možemo biti neurotični, psihotični... da imamo nekontrolirane izlive bijesa, straha, tuge...
6. Na koji način nam zapravo pomaže terapeut? Kakva je njegova uloga u našem životu?
-Terapeut je stručna osoba koja te sluša, vidi i doživljava na način koji okolina nije mogla ili nije imala kapacitet da vidi i čuje. Terapeut ti pomaže da upoznaš sebe, da prihvatiš sebe sa svim svojim vrlinama i manama. Uči te kako da prepoznaš kada drugi ulaze u tvoj intimni prostor prilikom interakcije s drugim ljudima. Terapeut je osoba koja ti pomaže da skloniš sve one maske koje si godinama nosio/la kako bi te drugi doživljavali kao adekvatnu, vrijednu i funkcionalnu osobu, jer te maske samo skrivaju tvoje autentično JA.
Uloga terapeuta je da ti pokaže na koji način bivaš u kontaktu sa sobom, svojim emocijama (strahom, ljutnjom, anksioznošću), svojom okolinom i drugim ljudima. U terapijskom procesu, terapeut te namjerno izaziva da doživiš neko drugačije iskustvo, da doživiš kontakt sa sobom, terapeutom i okolinom na drugačiji način. Uči te da uvidiš to novo iskustvo koje je drugačije od načina na koji si do sada funkcionirao/la, i to znanje možeš koristiti u svom stvarnom životu.
7. Ljudi često kažu: ‘’Ako me boli glava ili ruka, idem kod doktora. Tako je s psihoterapijom kada me boli duša.’’. Zbog čega je čovjeku na tom polju potrebno opravdanje?
- Nekada je taj čovjek bio jedno malo dijete. Najveći razlog jeste taj što odgajatelji tog djeteta nisu razvili njegov unutarnji autoritet. Šta to znači? Roditelji su bili ti koji su djetetu govorili: "Uradi to ovako... nemoj to tako, bolje ti je kako ti ja kažem," itd. Znači, nije bilo toga da roditelj potiče dijete da donese samostalne izbore, već mu je stalno davao instrukcije o tome kako nešto treba ili mora biti. Tako je dijete odraslo s roditeljskom figurom autoriteta i, dok se razvijalo, vezalo se za mišljenje roditelja (i drugih značajnih osoba) te je nastavilo ponavljati taj obrazac u svom odrastanju, tražeći mišljenje prijatelja, trenera, nastavnika itd. Tako postajemo ovisni o tuđem mišljenju jer prenosimo sliku roditeljskog autoriteta na druge ljude.
8. Mnogo mladih je danas anksiozno i/ili depresivno. Što su najčešći uzroci tome?
- Nema bliskosti. Mladima je bliskost danas poznata iz filmova, ali kroz iskustvo manjka. To je najčešći uzrok. Mi kao djeca odrastamo prateći šta rade naši roditelji, pa naši idoli, muzičari, poznate zvijezde, neki naši prijatelji, itd. I u tom hodu, ono što mi vidimo i što nam se sviđa, želimo da budemo poput tih osoba. I onda mi njih počinjemo da kopiramo.
Zašto?
Zato što je naša osnovna ljudska potreba potreba da pripadamo. Da bismo pripadali nekoj zajednici (razredu u školi, klasi na fakultetu, kolektivu u firmi), mi se neprestano poredimo s drugima, gledajući koliko još čega treba da postignemo da bismo bili viđeni, cijenjeni, priznati kao neki od njih. I tu sebi kreiramo neka očekivanja, pa još preuzmemo očekivanja roditelja, vršnjaka. I onda mi upregnemo naše motore kako bismo bili bliže toj slici sebe samih, slici kojoj težimo, a nikako da dođemo do te slike. Nikako da postanemo ta osoba koju smo zamislili u našoj glavi. Na tom putu se mnogo umorimo i istrošimo, i počnu naši mišići da nas izdaju kao i tijelo, i krenu da se pojavljuju prvi znaci anksioznosti i depresije.
Ali kako nismo educirani i ne znamo to prepoznati, mi i dalje jurimo onu sliku sebe koju želimo da postanemo, i onda se desi da puknemo i izgubimo tlo pod nogama, da dotaknemo jednu ravnu liniju koja se zove praznina. Tada, teško šta iz okoline može da nas pokrene da budemo radosni, sretni.
9. Kako prepoznati prve znakove anksioznosti i depresije kod mladih?
Prepoznavanje prvih znakova anksioznosti i depresije kod mladih može biti izazovno, ali postoje neki zajednički simptomi na koje treba obratiti pažnju. Simptomi mogu varirati od osobe do osobe, nisu svi mladi isti. Ako primijetite bilo koji od ovih simptoma kod neke mlade osobe, to može biti indikacija da se posavjetujete s kvalificiranim stručnjakom za daljnju procjenu i dijagnozu.
Znakovi anksioznosti kod mladih:
Pretjerana briga ili strah koji je teško kontrolirati.
Česta tjeskoba, napetost ili nervoza.
Osjećaj nemira ili nemara.
Fizički simptomi kao što su ubrzani otkucaji srca, drhtanje, znojenje ili mučnina.
Poteškoće s koncentracijom ili spavanjem.
Izbjegavanje situacija koje izazivaju anksioznost.
Prekomjerna samokritičnost ili strah od donošenja pogrešnih odluka.
Znakovi depresije kod mladih:
Osjećaj tuge, praznine ili beznadežnosti.
Gubitak interesa ili užitka za aktivnostima koje su nekada bile ugodne.
Promjene u apetitu ili tjelesnoj težini (gubitak ili dobitak kilograma).
Problemi sa spavanjem (nesanica ili pretjerano spavanje).
Smanjena energija ili umor.
Poteškoće s koncentracijom, odlučivanjem ili pamćenjem.
Osjećaj krivnje ili beskorisnosti.
Misli o smrti ili samoozljeđivanju.
Važno je da mladi koji pokazuju ove simptome ne osjećaju sram ili krivnju. Ako primijetite bilo koji od ovih znakova kod sebe ili neke druge mlade osobe, potrebno je potražiti stručnu pomoć. Savjetovanje s psihologom, psihijatrom ili drugim kvalificiranim zdravstvenim stručnjakom može pomoći u procjeni, dijagnozi i pružanju odgovarajuće podrške i tretmana.
10. Koji su prvi koraci koji mogu pomoći anksioznim ili depresivnim osobama srednjoškolske dobi?
- Posezanje za stručnom pomoći stručnih osoba je važno kada se suočavamo s anksioznošću iz nekoliko razloga. Čitanje putem interneta može pružiti neke općenite informacije i savjete, ali to nije dovoljno da bi se dublje razumjelo i suočilo s anksioznošću na individualnoj razini.
Stručne osobe, poput terapeuta ili savjetnika, imaju obrazovanje, znanje i iskustvo u radu s anksioznošću. Oni su osposobljeni da pruže podršku, vodstvo i alate za upravljanje anksioznošću na način koji je prilagođen pojedincu. Kroz terapijski proces, možete dobiti dublje razumijevanje svoje anksioznosti, identificirati uzroke i faktore koji je podržavaju, te naučiti strategije i tehnike kako se nositi s njom.
Iskustvo vožnje automobila dobar je primjer. Iako možemo pročitati priručnike o vožnji, prava vještina se stječe tek kroz praktično iskustvo i vožnju pod vodstvom instruktora. Isti je slučaj i s anksioznošću - može biti korisno pročitati i informirati se, ali stvarno razumijevanje i promjene zahtijevaju rad sa stručnom osobom koja može pružiti podršku i vodstvo na putu ka prevladavanju anksioznosti.
Dakle, kombinacija stručne podrške i vlastitog angažmana je često najučinkovitiji pristup suočavanju s anksioznošću.
11. Mogu li se mladi sami nositi s navedenim poteškoćama?
- Mogu nakon što steknu iskustvo uz podršku stručne osobe.
Mlade osobe mogu naučiti strategije za suočavanje sa simptomima anksioznosti i depresije i pronaći načine da se nose s njima.
Mlade osobe mogu se educirati o anksioznosti i depresiji kako bi bolje razumjele svoje simptome i kako bi znale da nisu same u tome, te samim tim i posegnule za pomoći stručne osobe. Postoji mnogo resursa, knjiga, web stranica i organizacija koje pružaju informacije o mentalnom zdravlju.
Važno je da mlade osobe potraže podršku od stručnih osoba poput terapeuta, psihologa ili savjetnika koji im mogu pružiti podršku i vodstvo u suočavanju s anksioznošću i depresijom. Također, podrška prijatelja, obitelji i bliskih osoba može biti od velike pomoći.
Zdrav način života može imati pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje. To uključuje redovitu tjelesnu aktivnost, uravnoteženu prehranu, dovoljno sna i odmor, te izbjegavanje štetnih navika poput prekomjernog konzumiranja alkohola ili droga.
Tehnike poput dubokog disanja, meditacije, yoga ili progresivne mišićne relaksacije mogu pomoći u smanjenju anksioznosti i stresa te promoviraju emocionalnu dobrobit.
Bitno je da mlade osobe ostanu povezane s drugim ljudima i društvenom podrškom. Održavanje bliskih odnosa, izlaženje s prijateljima, sudjelovanje u aktivnostima koje vole može pomoći u smanjenju osjećaja usamljenosti i depresije.
Mlade osobe mogu raditi na razvoju vještina samopomoći koje su im korisne u trenucima anksioznosti ili depresije. To može uključivati vođenje dnevnika, vježbe samopromatranja ili korištenje tehnika pozitivnog razmišljanja.
Važno je napomenuti da svaka osoba može doživljavati anksioznost i depresiju na različite načine, pa su individualni pristup i podrška ključni. Ako simptomi anksioznosti ili depresije postanu ozbiljni ili se pogoršaju, važno je potražiti stručnu pomoć od licenciranog terapeuta ili psihijatra.
12. Koliko je današnji obrazovni sustav zaslužan za stvaranje ovih promjena ili poremećaja? Idemo li u skladu s vremenom ili mimo vremena?
- Nisam upoznata detaljno kakav je današnji obrazovni sustav, imam neku sliku baziranu na dojmovima priča koje čujem od roditelja s djecom. Čini se da nije mnogo drugačiji od vremena kada sam ja išla u školu.
Mislim da je važno da se više pažnje posveti mentalnom zdravlju u obrazovnom sustavu. Primjećujem da je nedostatak stručnjaka za mentalno zdravlje u školama problem koji se često ističe. Ako je samo jedan psiholog zadužen za cijelu srednju školu, teško je pružiti adekvatnu podršku svim učenicima.
Važno je osigurati dovoljno resursa i stručnjaka kako bi se osigurala pristupačnost terapijskih sati za sve učenike koji su u potrebi. Možda bi bilo korisno razmotriti mogućnost zapošljavanja više psihologa ili suradnju s vanjskim terapeutima kako bi se osigurala adekvatna podrška mentalnom zdravlju učenika.
Dodatna edukacija učenika, nastavnika i roditelja o mentalnom zdravlju i različitim načinima suočavanja s izazovima koje mogu imati u školi i izvan nje, također bi mogla biti korisna. Otvorena komunikacija, prevencija i rano otkrivanje mentalnih problema mogu doprinijeti boljem i zdravijem okruženju za učenike.
Važno je da se stvori svijest o važnosti mentalnog zdravlja i da se pruži podrška učenicima koji se suočavaju s raznim izazovima. Svi imaju pravo na kvalitetnu brigu i podršku, a to uključuje i dostupnost terapijskih resursa u obrazovnom sustavu.
13. Svjedoci smo kako u određenim školama profesor, kao stup odgojno-obrazovanog sustava, podcjenjuje stanje u kojem se nalazi učenik s poteškoćom koju izazivaju anksioznosti ili depresije. Jesu li potrebne veće edukacije profesora ili drugog osoblja na ovu temu?
Umanjivanje ili tapšanje po leđima te izrazi poput "nije to ništa" ili "jednom sam i ja prošao/la kroz to" mogu biti oblik gaslightinga, što je oblik manipulacije koji umanjuje ili negira tuđa iskustva i osjećaje. To može biti štetno i pogoršati stanje osobe koja već prolazi kroz emocionalne probleme.
Edukacija profesora o prepoznavanju i razumijevanju mentalnih zdravstvenih problema kod učenika izuzetno je važna. Profesori bi trebali biti osposobljeni da primijete prve znakove anksioznosti, depresije, poteškoća i emocionalnih stanja kod učenika, te da znaju kako na odgovarajući način reagirati na te situacije.
Važno je da profesori budu osviješteni o tome da mogu pružiti podršku i razumijevanje učenicima koji se suočavaju s mentalnim izazovima. To uključuje stvaranje sigurnog prostora za razgovor, osjetljivo slušanje i pružanje podrške učenicima, kao i preusmjeravanje na dostupne resurse i stručnjake kada je potrebno.
Edukacija profesora može imati značajan utjecaj na promicanje mentalnog zdravlja u školama i stvaranje podržavajućeg okruženja za učenike. Kroz razumijevanje i osviještenost, profesori mogu doprinijeti smanjenju stigme vezane za mentalno zdravlje te pružiti podršku i resurse koji su potrebni učenicima koji se bore s emocionalnim poteškoćama.
14. Kako Geštalt metoda može pomoći na ovu temu? Kakvo je Vaše osobno iskustvo na terapeutskom polju rada?
- Vjerujem da sam u prethodnim odgovorima dosta toga podjelila. Ovdje ću sumirati:
Geštalt terapija može pomoći osobama da nauče kako da budu u kontaktu sa sobom, drugima i okolinom na način koji doprinosi kvalitetnijem životu.
Mugu dobiti i naučiti alate i strategije za upravljanje emocijama, suočavanje s izazovima, izgradnju zdravih odnosa i razumijevanje sebe i drugih. Mogu razviti svjesnost o vlastitim potrebama, prepoznavati i izražavati svoje emocije na zdrav način te razvijati vještine komunikacije i asertivnosti.
Osoba može smanjiti stigmu i predrasude vezane uz mentalno zdravlje, omogućiti bolje razumijevanje različitih mentalnih poteškoća i ujedno razviti kapacitete za pružanje podrške osobama koje se s njima suočavaju.
Osobe mogu razviti širu svjesnost, samopouzdanje i razumijevanje vlastitih potreba i osjećaja, te preuzeti odgovornost za vlastito blagostanje i kvalitet života.
15. Zasigurno postoje korisni savjeti koje biste nam preporučili pri suočavanju sa stresom, napetostima i pritiscima?
- Stres, napetost i pritisak su somatske (tjelesne) reakcije koje se javljaju kao odgovor na aktivnost našeg nervnog sistema, a to se odražava kroz utjecaj na naše mišiće i disajni sustav.
Kada razmotrimo naš nervni sistem, možemo ga podijeliti na somatski i autonomni dio.
Somatski dio omogućava našu svjesnu kontrolu nad popriječno prugastim mišićima koje možemo svjesno pokretati, kao što su naše ruke i noge.
Drugi dio nervnog sistema je autonomni dio, koji nema svjesnu kontrolu. To znači da ne možemo svjesno utjecati na promjene u dijelovima našeg tijela koji su sačinjeni od glatkih mišića.
Organi koji su građeni od glatkih mišića su: srce, crijeva, krvne žile, dišni sustav, mokraćni sustav, maternicu i drugi organi. Kontrakcije ovih organa se događaju automatski, bez naše svjesne kontrole.
Kada smo pod stresom, naši organi koji se sastoje od glatkih mišića se grče. Ritam srca se ubrzava, peristaltika crijeva se može povećati ili smanjiti, pritisak se može povećati ili smanjiti, a naše disanje može postati brže ili pliće.
Međutim, kada sagledamo cjelinu autonomnog nervnog sistema, postoji jedan dio na koji ipak možemo svjesno utjecati, a to je disanje.
Disanje je jedina reakcija cijelog autonomnog nervnog sistema na koju mi kao ljudi imamo svjesni utjecaj. Kada nam srce ubrzano lupa, nemamo moć da svjesno djelujemo na glatke mišiće srca i usporimo ga. Međutim, imamo moć svjesno promijeniti način na koji dišemo.
Kada se osjećamo uznemireno ili pod stresom, često dišemo plitko i ubrzano. U tim trenucima, možemo da izaberemo da dišemo duboko i lagano kako bismo svjesno utjecali na naš disajni ritam i smanjili stres.
16. Što biste poručili mladim ljudima i čitateljima Baglame na koncu ovog razgovora?
- Želim da ohrabrim sve one koje žele da idu na psihoterapiju da kontaktiraju udruženja koja pružaju podršku mladima.
https://wings-of-hope.ba/?lang=en
https://federalnakomisija.ba/spisak-centara-za-mentalno-zdravlje-u-fbih/
Primjedbe
Objavi komentar