Pijanistički pothvati u današnje vrijeme usmjereni su na komercijalizaciju glazbenog izraza. Takav izraz prihvatljiv je u nezahtjevnom glazbenom pogledu i faličnosti istančanog glazbenog ukusa prouzročenim nedostatkom kvalitetnog obrazovanja. Publika teži ka lepršavoj glazbi bez dubljeg značenja. Za takvu glazbu nije potrebna velika koncentracija. Sukladno tome postavlja se pitanje: da li se danas može govoriti o postojanju čistog pijanizma ili se performansima kupuje površan pokret oduševljenja? Je li, dakle, kod izvođača prisutan zbiljski pijanizam ili tek odjek zavodljivog scenskog nastupa?
Gledajući razvoj pijanističkog lika ne možemo ne zamijetiti da osoba odrasta u kreatora, onoga koji će znati oživjeti jedinstvenost skladbe i tako slušateljima prenijeti dio vlastitoga, ali i skladateljeva individualizma. Pijanist, dakle, ne prikazuje samo mogućnost glazbala, nego i vlastite mogućnosti koje nisu svedene samo na tehničku brilijantnost, nego i na izvođačku smislenost. Pijanist kroz svoj rast posvećuje pažnju svojoj umnosti i sazrijevanju. Umnost i sazrijevanje postaju spona za postizanje uspješnosti oživljavnja djela. Za takvo što potrebno je znati pristupiti građi, analizirati njen sadržaj, uočiti važne dijelove bitne za izražaj i postići komunikaciju kroz doživljaj koji se prenosi publici.
Pijanist našeg doba
Bartolomej Stanković pripada mlađoj generaciji pijanista. Njegov virtuouzitet protkan je izvođačkom filozofijom koja slušatelja navodi na promišljanje, ali i suživljavanje s različitim zvučnim rasponima i osebujnim opsegom raspoloženja. Kroz vlastiti izvođački stil Bartolomej nam dopušta da s njim živimo trenutak u kojem oživljava djelo. Možda danas od pijanista očekujemo performans i dozu zabavnosti, no kod Bartolomeja to nije toliki slučaj. Posvećenost tijekom sviranja oslikava se u jasnoj jačini pritiska na tipku. Preciznost, točnost, jasnoća i zvukovna stabilnost više su od klasične tehničke usavršenosti.
Pijanist nije osoba koja sjedi za klavirom i pokušava u nekoliko minuta zadržati našu pozornost tijekom izvedbe. Dobar pijanist mora gledati u dubinu i širinu djela kojeg izvodi kako bi, uz skladateljeve namisli i dozu svoje intuitivnosti, vjerodostojno oživio sadržaj djela i prenio ga publici. Bartolomej je pijanist koji skladbu ne oživljava samo prstima, nego cijelim tijelom i pokretima koji dovode do savršeno oblikovanog tona na glazbalu kao što je klavir, a za kojeg mnogi misle da ga je jednostavno svirati.
Istraživačka djelatnost
Kada se na repertoaru nađu popularna djela velikih skladatelja, oduševljenje ne može izostati. No umijeće je na repertoar postaviti manje poznata i popularna djela i publiku učiti slušati ono što je drugačije. Bartolomej posjeduje osebujan repertoar. Od malenih formi do kopleksnih i tehnički zahtjevnih djela. Svakoj skladbi pristupa jednako, studiozno, analitički promatrajući njezin sadržaj.
Istraživanje predstavlja ozbiljnu fazu. Traganjem za formama i skladateljima ranijih generacija, kao i suvremenog doba, stvara se značajna arhivska glazbena građa. Takav pristup ne smije se olako shvaćati. Dostupnost skladbama, koje su pri tome još i poznate, lako ih čini izvodivim, pristupačnim i prihvatljivim. One u svom obliku jasno i jednostavno prolaze kod publike. Kroz istraživačku djelatnost Bartolomej nije ekscentrik. On iskreno u središte pozornosti stavlja autora i njegovo djelo, služeći se svojim izvođačkim darom kako bi djelo oživio u trenutku ili ga sačuvao od zaborava.
Dijaloški koncerti
Pozorno slušanje popraćeno je obično statičnom nazočnošću slušatelja. Možda se u umu odvija glazbena igra, ali nedostatak interakcije između svirača i slušatelja često je i više nego očit. Bartolomej je svoj izvođački čin podigao na viši stupanj, stupanj dijalogiziranja, stvarajući tako odnos bez sterilnosti potaknut slušno-sviračkom interakcijom. Dijalog kojeg pijanist u ovom slučaju vodi odnosi se na približavanje djela kroz jednostavna pojašnjenja, povezivanje povijesnih činjenica i zanimljivosti, i kreiranje vlastitog dojma kod publike. Kroz takav vid glazbenog dijaloga stvara se poseban osjećaj prijatnosti i ugode; slobodna komunikacija stvara prisnost i smanjuje distancu između izvođača i slušatelja.
Odnos s publikom postaje edukativan, kreativan, ponekad humorističan, ali nadasve dobro upamćen. S koncerta publika može otići ispunjena glazbom, ali i s osjećajem povezanosti, pripadnosti i užitka. Doživljaj je to koji oplemenjuje i čini da se slušatelj osjeća posebno.
Nadahnuće u djelima bosanskohercegovačkih skladatelja
Današnja glazbena scena nudi različite sadržaje. No, jesu li ti sadržaji unikatni i jednako kvalitetni? Pojedini glazbenici pokušavaju osvojiti glazbeno tržište plagiranjem, prokomponiranjem i komercijalizacijom već postojećih skladbi na čiji je sadržaj naviklo uho današnjih slušatelja.
Bartolomej odlazi u drugu krajnost i pokazuje svoju istraživačku sposobnost. Velikodušno daruje svoje vrijeme kako bi proniknuo u bogatstvo skladbi autora koji djeluju na području Bosne i Hercegovine te kroz audio snimak njihova djela čuva od zaborava. Njegov istraživački opus obuhvata djela od perioda renesanse do suvremene umjetnosti 21. stoljeća. Praviti glazbeni i izvođački luk, krećući se u tim pravcu djelovanja, vrlo je izazovno.
Tražiti nadahnuće u djelima bosanskohercegovačkih skladatelja predstavlja veliki doprinos u gradnji i očuvanju vrijednog i bogatog glazbenog materijala. Svoje nadahnuće Bartolomej je okrunio snimanjem triologije posvećene bosanskohercegovačkim skladateljima u vidu tri kompakt diska.
Album prvijenac, simboličnog naziva Balkan madness, u kojem se pojam madness ili ludost, ludilo može poistovjetiti s današnjom političkom, ekonomskom i društvenom slikom, ali i sa zbivanjima u pogledu kulturnog razvoja pojedinca ili grupe, sugerira na postepeno otvaranje slušatelja spram novog i drugačijeg glazbenog izraza. Na albumu se nalaze dvadeset i tri skladbe bosanskohercegovačkih skladatelja koji su djelovali u različitim razdobljima. Oblikovna struktura na ovom albumu popločana je motivskim materijalom nastalom na temelju folklorne glazbe, što ovaj album čini jedinstvenim u sadržajnom smislu. Posebno bogatstvo ističe se kroz skladbu Četiri preludija za Lorenu u kojima Bartolomej, osim pijanističkog izraza, otkriva i svoju skladateljsku stranu i spretnost sjedinjenja emocionalnih ekstaza u neponovljiv i jedinstven glazbeni izraz.
Naziv Voyage ili Putovanje naziv je drugog albuma iz ciklusa posvećenom bosanskohercegovačkim autorima. Naziv albuma simbolizira glazbeno putovanje, ali i naše životno putovanje u kojem se svaki naš trenutak može suobličiti s nekom od glazbenih formi koje nalazimo na ovom albumu. Svaka od ponuđenih dvadeset skladbi može nas provesti kroz najdublje emocije, strahove i boli, ali i kroz radosti, vedrinu i uzbuđenje. Tako slušatelj kreira vlastiti ugođaj stvarajući vrtlog emocija sjedinjenih s glazbenim putovanjem. Važan značaj na ovom albumu usmjeren je na žene skladateljice. Kroz odabir skladbi koje su skladale žene Bartolomej prikazuje suptilnost i lirizam, vodeći nas u dekodiranje glazbe koja je nastala po posebnim, i za neke skladateljice zahtjevnim, društvenim i povijesnim standardima ondašnjeg vremena.
Vrhunac glazbene izražajnosti, istraživačke sposobnosti i otkrivanja zvučnog bogatstva, ogleda se u krunisanju ove triologije albumom Resonance. Specifičnost ovog albuma krije se u skladateljskoj domišljatosti da korpus instrumenta pretvori u izvor zvuka, stvarajući tako poseban ugođaj i kreiranje osjećaja sjedinjenja slušatelja sa zvučnim valom i tonskom slojevitosti. Album Resonance obogaćen je s dvadeset i dvije skladbe koje nas dovode u proširenu glazbenu ideju i upoznaju s trinaest izvrsnih skladatelja našeg doba, skladatelja koji su naši suvremenici. Ovim albumom Bartolomej zaokružuje glazbeni rast trenutnog razdoblja, emocionalnu razinu glazbenog postojanja postavlja na viši izražajni stupanj i ponuđenim skladbama slušatelja uči ne samo slušati, nego osluškivati glazbu i zvučne pojave skrivene u slojevitosti zvučnog ispunjavanja prostora.
U Bartolomejevu izvođenju glazba na trenutak postaje opipljiva. Njezina izražajnost biva obujam osjetilnosti i podražaja koji se ne mogu susresti u svakodnevnom glazbenom konzumerizmu. Kako bi se čovjek mogao sjediniti s ovom pojavom jedinstvenosti, potrebno je imati otvorena čula i biti spreman osjetiti glazbu prepuštajući se nesvakidašnjim dimenzijama zvučnosti i pijanizma našeg doba.
Primjedbe
Objavi komentar