O klasičnoj glazbi postoje mnoga mišljenja. Ljudi ju ili vole ili ne vole slušati. Često je središte različitih studija koje se odnose na mentalno zdravlje, društvene norme, oblikovanje čovjekova karaktera, muzikoterapeutski učinak. Postoji mnogo činjenica o klasičnoj glazbi koje su izrečene ili koje će tek biti izrečene. Iza klasične glazbe stoje stupovi neobičnih stilova, ali i skladatelji koji su stvarali na neobjašnjive načine. Taj način bio je prepoznatljiv u malenim detaljima oko čije će se analize kasnije baviti veliki teoretičari glazbe.
Svaki stil ogleda se u svojim značajkama, a koje se su se jasno očitovale u skladbama velikana. Možda nismo toliko analitični i možda skladbe prepoznajemo po drugim asocijacijama, ali su upravo te značajke izvorište genijalnosti, inovativnosti i hrabrosti. Hrabrost se ogleda u donošenju nečega novog i drugačijeg za što postoji mogućnost neprihvaćanja. Unatoč takvim mogućnostima skladatelji ipak stvaraju drugačiji glazbeni izraz koji donosi osobni pečat i potvrdu unikatnosti, ne samo jednog stila, nego i osobnog glazbenog izraza.
Bachova polifonija
Johann Sebastian Bach je u mnogočemu ostavio dojam veličanstvene osobe. Njegove skladbe su poput zvučne matematike. Iako je polifonija korištena i u ranijim epohama, ipak ju Bach u svojim djelima dovodi do savršenstva. Pojam polifonog skladanja ponajviše se očituje u fugama koje su izazov za sviranje i analizu, te kao takve često dosežu raznovrsne stupnjeve rasprava, pa čak i filozofskih razmatranja. Bachove fuge nisu dale pečat samo jednom stilu, nego načinu skladanja koji je neponovljiv. Fuge nastale u današnje vrijeme činile bi presliku Bachova stvaralačkog kalupa, ali ne i originalnost koju su posjedovale i još uvijek posjeduju. Ispreplesti sadržajno različite dionice i od njih stvoriti jedinstvenu cjelinu sloboda je i odvažnost u jednom.
Mozartova ganijalnost
Čini nam se da nijedna osoba u povijesti glazbe nije imala tako slobodan duh kao što je imao Wolfgang Amadeus Mozart. Povremeno lucidan upuštao bi se u različite okolnosti bez opterećenja spram ishodišta. Možda je baš zato poznat kao glazbeni genij ili netko čija se djela danas smatraju besmrtnim. Mozartova genijalnost graniči s ludošću. Nije ga zanimalo mišljenje drugih. Skladao je lako i slobodno. Nije pravio kopije svojih djela. Teško je tražiti izvorište Mozartove genijalnosti i pitati se je li više izražena u simfonijama, klavirskim sonatama, komornim djelima i pak operama. Mozartova genijalnost je sveprisutna, neobuzdana, slobodna, grandiozna, veličanstvena. Da bi ju se doživjelo, potrebno ju je živjeti barem na trenutak.
Beethovenova emocionalnost
Glazba Ludwiga van Beethovena čista je filozofija emocije. Da bi se razumjela, potrebno je osluškivati događaje iz Beethovenova života. Buran ritam očitovao se u najizražajnijoj značajki Beethovenove glazbe - dramatičnosti. Svjestan toga ili ne, Beethoven je lomeći se između života, sna i jave, stvorio novi glazbeni jezik oprečnog sadržaja u odnosu na racionalizam bečke klasike. Beethoven ne gleda u zlatni rez i savršenstvo simetrije melodijskog izraza. On gleda daleko dublje - u ponore čovjekove duše. Beethoven je živi primjer bijega od stvarnosti, strasti, duboke emocionalnosti, odsustva zloće, empatije i bezuvjetne ljubavi. Ovakvo življenje pokazatelj čistoće. Nedostaje li nam toga danas više? Ili nam pohlepa otkupljuje dušu za sitniš?
Berliozova programnost
Oslikavanje glazbom donosi dozu realiteta u bijegu od stvarnosti. Koliko god nam se činilo pobjedonosno suzbijanje emocija, ipak je naša veza neraskidiva. Mali koraci duše bude najdublje previranje u nama i tjera nas u emotivni galop. Programni vrtlozi Hectora Berlioza zapravo su naša svakodnevica. I možda ju potiskujemo, negiramo i guramo od sebe, ali Berlioz o istoj govori tako otvoreno, široko, kao da viče na sav glas. I dok mi plačemo u sebi, Berlioz razočaranja i tugu dijeli s cijelim svijetom. Ogoljen stoji pred svjetinom u naručju noseći prazninu, bol, ljutnju, bijes, razočaranja, ljubav. On pokazuje emocije o kojima mi šutimo. Potiskivanjem narušavamo sebe i nanosimo bol drugima. Berlioz nas uči oslobođenju.
Schönbergov ekspresionizam
I dok pojedini skladatelji još uvijek traže nadahnuće u baroku i romantizmu, drugi pak kopaju dublje istražujući kontrastne sfere postojanja jednog umjetnika. Nema više prikrivenih emocija i ljupkosti. Slatkoću je zamijenila gorčina. Istina je prisutna u svim svojim oblicima. Bez uljepšavanja, bez stida. Bolna u savršenosti. Arnold Schönberg stvara glazbu koja se odmara od tonalnosti. On stvara glazbu punu kontraverzi i pokazuje društvu da se savršenstvo ne može postići onako kako se to misli. Jednako kako se odbija istina, tako se odbila i Schönbergova glazba. Danas je prihvaćena jer su shvaćanja drugačija. O Schönbergovoj glazbi razmatra se na intelektualnom nivou. Takva glazba nam poručuje koliko je važno nutarnje izgrađivanje, odnosno koliko je važna ekspresija.
Umjetnici su posebna bića. Potražite umjetnika u sebi i dopustite da vas posebnost obuzme na svoj način.
Primjedbe
Objavi komentar