U društvu u kojem živimo viđamo i susrećemo različite ljude. Svaki čovjek svijet je za sebe prepun bogatstva i ogromne vrijednosti. U tom svijetu postoji toliko dobra kojeg treba stalno i iznova oblikovati i poticati da ne presahne. Izlaže li se čovjek vjetrovima, burama, velikim valovima, uspjet će iz sebe izvući mnogo više nego što misli. Kada pomislimo na one koje nazivamo zlima obično ne razmišljamo o tome kroz što su prošli da bi rezultat njihova ponašanja bio takav kakav je. U tome pridonosi obitelj, društvo, okolina, ali i škola koja kao odgojni i obrazovni segment nudi svoj udio. Kako onda doprinijeti dobrim vibracijama u 45 minuta?
Pozitivna radna atmosfera
Vjerojatno se sjećate namrgođenih profesora, onih koji su svoj autoritet gradili strogoćom i ocjenama, a koristeći se izvan svemirskim kriterijima. Zbog njih ste dugo imali noćne more ili se skrivali u javne toalete, s vjerom i ufanjem da neće zalutati baš tamo. Onda ste vi postali profesor i zarekli se da nikada neće biti baš poput tog progonitelja i donositelja negativne emocije - straha.
Nemaju svi učenici iste sposobnosti ili afinitete. Ali dakako da imaju iste potrebe - biti prihvaćeni, imati razumijevanje od strane svojih nastavnika, biti voljeni. Neki profesori znaju reći: ''Imaju svoje roditelje, pa neka ih oni vole.'' ili ''Nisam ja plaćen/a da ih volim.''. Ako svoj posao ne osjećamo s ljubavlju, kako onda radimo? Zasigurno bez duše. Nemojte se bojati voljeti svoje učenike jer tako postižete zdrav odnos i učite ih kako voljeti čovjeka.
Bez obzira na težinu predmeta, način kako se on predaje može biti poseban i za vas specifičan, ali svakako pun pozitive. Stvorit ugodnu atmosferu nije teško jer primate ono što dajete. Otvorite se prema pozitivnim vibracijama, vjerujte u ono što radite i ne bojte se onoga što s njima dolazi - mnogo smijeha i bolje koncentracije za kvalitetan rad.
Ponudite nešto drugačije
Realizacija sata je živa. Ono čega se učenici sjećaju kroz život nisu lekcije, nego ono što ste od ljudskosti odnijeli pred njih. I kroz nastavne jedinice možete dati primjer iz svakodnevnog života i tako oblikovati bića koja sjede ispred vas. Tako pokazujete da ste i vi čovjek kojeg je sasvim normalno vidjeti kako jede sendvič ili vodi psa u šetnju.
Možda kao profesori težimo savršenim predavanjima i nastavi po sustavu prema kojem smo učili, ali je potrebno odvažiti se i napraviti iskorak. Često se fokusiramo samo na boldirani tekst u lekcijama ili onome što je netko drugi istaknuo kao važno. Osmotrimo li oko sebe vidjet ćemo mlade buntovnike, sanjalice, školjke s uspavanim biserima, hodajuće emocije, buduće natjecatelje kroz život i posao. Sukladno tome osluškujte njihove potrebe i počnite se igrati na satu. Vjerujte u inovativnost i otvorite se prema kreativnosti.
Motivirajte svoje učenike
Da bi netko koga nečemu podučavamo uspio, potrebo je da mu svakodnevno pružamo znakove podrške. Kada đak pogriješi ne bi se smjeli ljutiti. Ni vi niste bili sveznalica. Ljutnja ostavlja rane, demotivira, stvara strah i automatski blokira uspjeh rasta. Podrška je iznimno važna, a naći je možemo u našoj poniznosti, prisjećajući se kako smo i mi koračali malenim koracima do stadija u kojem se trenutačno nalazimo.
Svakako je važno pohvaliti rad učenika. Možda nisu uvijek motivirani, ali lijepa riječ može biti veliki pokretač. Ne bi trebali imati ogromna očekivanja. Tako se ni mi nećemo razočarati njihovom povratnom informacijom. Ali svakako iz onoga što su uradili izvucimo najbolje te pokušajmo zajedno s njima doći do cilja i boljih rezultata. Gnjevom, srditošću i vrijeđanjem ništa se ne postiže.
Za rad u odgoju i obrazovanju potrebno je mnogo strpljenja i pažnje. Dobra motivacija za nas je svjesnost da rastemo zajedno i iznova s našim đacima.
Pokažite svoje emocije
Ponekad može izgledati nezahvalno, ali ako se već možemo smijati s našim đacima, pokazati ljutnju i biti neraspoloženi, onda zasigurno možemo i plakati s njima. Suosjećanje je znak našeg poštovanja prema njima. Kroz suosjećanje darujemo dio sebe. Tako razumijevanje i ljubav preoblikujemo u univerzalnu gestu. Suosjećanje je besplatno, a tako mnogo znači.
Zahvalnost i ponos za mene osobno predstavljaju dva iznimno važna osjećaja. Trenutak kada osjetite ponos na svoje učenike budite zahvalni i sebi i njima. I recite to. Zahvalnost i ponos stvaraju poseban koš poticaja, motivacije i pozitivnih emocija. Njihova vrijednost se zbilja ne može platiti novcem.
Možda profesori bivaju veoma umorni, ali bi trebali biti sretni jer rade posao prepun blagoslova. U obrazovanju se ne krije samo odgovornost. Obrazovanje nudi vječitu mogućnost našeg rasta. Prepuštanje tome donosi obilat plod u našoj nutrini. Danas ustanite sretni i zahvalni jer ste profesor!
Primjedbe
Objavi komentar