Iako danas o skladateljima znamo iz raznih spisa, članaka, kritičkih osvrta, biografija i autobiografija, najbolje o njihovu postojanju svjedoče njihova djela. Međutim, koliko smo puta razmišljali o tome od čega su umirali skladatelji u ranijim epohama? Zaustavimo se na trenutka i promotrimo od čega su preminuli slavni violinisti, pijanisti i predstavnici stilova u glazbi i koliko apsurda ima u danas naizgled bezazlenoj, a u ranijim periodima iznimno opasnoj bolesti.
Barokni nesretni slučaj
Jean – Baptiste Lully rođen je u Firenci. S 12 godina dolazi u Pariz. Nakon nekoliko godina ozbiljnog rada postaje vrstan violinist. Okušao se u pisanju komedija-baleta, ali je vrhunac karijere doživio pri radu na operama. Dirigentski štap, koji je bio deblji i dulji u odnosu na današnji, odnio je život ovog skladatelja. Pri dirigentskom zanosu, Lully se udario u nogu. Ozlijedivši ju dirigentskim štampom, rana koju ju je izazvao nije zacijelila. Postepeno je prešla u rak od kojeg je 1689. godine preminuo.
Najpoznatiji skladatelj i predstavnik baroka, Johann Sebastian Bach na smrtnom času ostao je posve sam. Iako je 30 godina služio kao ravnatelj crkvene glazbe u crkvi sv. Tome u Leipzigu, tadašnji službenici ovog skladatelja nisu popratili gubitak ovog skladatelja nijednom riječju. Čak ni na Bachov grob nije bio postavljen niti jedan znak. Dugo pisanje i prepisivanje nota pod svjetlošću svijeća Bachu je oštetilo vid. Neuspjele operacije katarakte na oku i moždana kap iscrpili su tijelo ovog skladatelja. Preminuo je 1750. godine.
Topovski tutanj i trke čuda od djeteta
Joseph Haydn skladatelj je bečke klasike s raznovrsnim i brojnim opusom. Budući da je provodio vrijeme skladajući i putujući mnogo, tijelo Josepha Haydna postalo je iscrpljeno. Topovski tutanj koji se dogodio u blizini njegova stana, a koji se dogodio za vrijeme ulaska Francuza u Beč, izazvao je veliko uzbuđenje koje nije mogao preživjeti. Preminuo je 1809. Godine.
Čudo od djeteta, Wolfgang Amadeus Mozart, živio je samo 36 godina. Bio je poznat i po vedrom duhu, pa bi obično posjete i gostovanja završavali uz mnogo humora, veselja i zabave. Ubrzan tempo života kojeg je vodio još za onog doba, Mozartu je trošio snagu tijela i zdravlje. Podjednako su ga mučili živčana iscrpljenost i tjelesna slaboća. U posljednjem trenutku morile su ga misli o tmurnom završetku. Na samrtnoj postelji pisao je svoje posljednje djelo – Requiem. Sam Mozart smatrao je kako ovo djelo piše za samoga sebe. Danas se Reqiem smatra simbolom jednoga vremena, simbolom smrti jednog velikog skladatelja. Znanstvenici smatraju da je Mozart preminuo od upale grla izazvane streptokokom. Mozart je preminuo 1791. godine i pokopan je u zajedničkoj grobnici siromaha i neopskrbljenih.
Romantika ranjiva tijela
Duboko emocionalan, dramatičan, zaljubljenik u prirodu, individua, romantik, samo su neki od opisa koji tek s površine mogu dotaknuti dio Beethovenova duha. Ludwig van Beethoven djelovao je u dva stila - na temelju bečke klasike i otvorivši vrata romantizma. Raditi i gubiti sluh urušavalo je Beethovenov nutarnji mir i sklad. Duševna uznemirenost i borba s gluhoćom činili su Beethovena sve slabijim i udarali sve jaču duševnu i skladateljsku krizu. Plućni katar, žutica i upala crijeva bolesti napale su Beethovena u posljednjim godinama njegova života. DNK analiza vlasi njegove kose upućuje na mogućnost da je Beethoven preminuo od bolesti jetre. Godine 1827. Beethovena je do groba otpratilo oko 30 000 ljudi.
Nenadmašan u pisanju solo pjesme, Franz Schubert za raziliku od drugih skladatelja koji su stekli ogromno bogatstvo svojim radom ipak, osim notnih svesaka, muzikalija i odjeće, nije ostavio ništa. Schubert je ima nesređen, razuzdan i neuredan način života. Takav stil življenja odrazio se na njegovo zdravlje. Pobolijevao je često, a takvo stanje utjecalo je na njegova raspoloženja. Nekada sjetan i blage naravi, Schubert postaje sve više živčan. Njegov iscrpljeni organizam nije se mogao oduprijeti trbušnom tifusu, te je 1828. godine preminuo u stanu svoga brata.
Robert Schumann je svoje posljednje godine života proveo u sanatoriju za umobolne. Kao i većina tadašnjih skladatelja i Schumann je živio ubrzanim načinom života, što je dodatno iscrpljivalo organizam. Nije ni čudilo da će mnogi skladatelji romantizma preminuti u 30-im godinama života. Schumann je od onih skladatelja koji su uslijed duševne i stvaralačke krize pokušali izvršiti samoubojstvo. Godine 1854. nastupilo je potpuno ludilo. Schumann je pokušaj samoubojstva načinio bacivši se u rijeku Rajnu, no život su mu spasili lađari. Preminuo je dvije godine kasnije u Endenichu kraj Bonna.
Najveći skladatelj, dirigent i operni reformator druge polovine 19. stoljeća, Richard Wagner, bio je svestrana ličnost. Jedan je od rijetkih skladatelja koji je za svoje opere pisao libreta, osmislio kostime, radio na scenografiji, režirao predstave i dirigirao izvedbama. Spojivši jedinstvo svih umjetnosti, operi druge polovine 19. stoljeća daje posve drugačiji značaj. Ovakav rad nije bio nimalo lak. Postepeno se pojavljuju problemi i bolesti u vezi sa srcem. Godine 1883., nakon putovanja u Veneciju za koju su ga vezale mnoge uspomene, Wagner umire od srčane kapi.
Operni genij i bol jednog impresionista
Najveći talijanski skladatelj verističke opere Giacomo Puccini djelovao je na prijelazu između dva stila, ali se u njegovim operama i dalje očituje duh romantizma. Obično su ga privlačili nježni ženski likovi, pa se kroz tipičnu talijansku opernu melodiku izražava lirizam. Skladatelj koji je svoja djela posvetio najneobičnijem instrumentu – ljudskom glasu, preminuo je nekoliko dana nakon operativog zahvata raka grla,1924. godine.
Francuski impresionist Maurice Ravel, svoje posljednje godine života proveo je vrlo bolno. Živčane smetnje koje su ga otuđile od praktična rada, Ravelovu su svakondveicu načinile vrlo tužnom. Iako je bio bistra uma, Ravel nije bio u mogućnosti nastaviti skladati. Operativni zahvat na mozgu prošao je bezuspješno, nakon kojeg je 1937. godine preminuo.
Što reći na koncu?
Glazbenici su emotivna bića. Toliko emotivna da su njihova tijela klonula pod jakim emocijama. Njihove skladbe svjedoče o njihovim putovanjima kroz stvaranje. I samo oni koji jako osjećaju mogu prozrijeti u dubinu njihova emotivnog davanja koje seže do granica stradavanja. Ma koliko nam se činilo apsurdno, glazbenici umiru u melodiji bola, sjete i tuge, ali ispunjena srca. Jer, darivali su dio sebe. Darivali u besmrtnosti glazbe, što ju oživljavaju naraštaji poslije njih.
Primjedbe
Objavi komentar